Datum objave: 07. Kolovoz 2018

Mladi Šibenčanin Luka Čular Vilazzon odbrao svoj poziv spajajući operno pjevanje i cvijeće

Diana Ferić
Diana Ferić

Većina 22- godišnjaka danas nema jasnu viziju što će u životu raditi i čemu će se posvetiti no Šibenčanin Luka Čular, umjetničkog imena Villazon, dileme nema – to su operno pjevanje i floristika. Odlučan je kada kaže „glazba i cvijeće u mom svijetu idu i moraju ići zajedno“ no u ovom gradu još traži „svoje mjesto pod suncem“.
Mnogi ga u Šibeniku možda još ne poznaju, ali svatko tko češće prolazi Starim pazarom poznaje njegov bariton visokih tonova koji se ponekad zvuči kao alt, a koji dolazi iz njegovog doma dok vježba ili nešto drugo radi, uvijek uz operne arije. Dok je u pjevanju uglavnom samouk u cvjećarstvu ima dobre temelje koje mu je dala poznata šibenska floristica Vinka Karađole Cvita,kao nastavnica u Strukovnoj školi, u usmjerenju cvjećar. Neskromno kaže da se smatra njezinim nasljednikom u Šibeniku.
Zanimljivo je kako se našao i u glazbi i u cvjećarstvu.

 

 

Kada je krenuo u srednju školu upisao je najprije nešto posve drukčije i nimalo kreativno - smjer za vodoinstalatere, ali je brzo shvatio da to nije za njega pa se prebacio na cvjećarstvo u koje se, kaže toliko zaljubio i koje je toliko želio dobro savladati da je namjerno ponavljao jedan razred i nije mu žao.

„Mislim da u životu ništa nije slučajno pa ni moj odabir cvjećarstva za poziva. Kao dijete sam se najčešće igrao na ulici, a kako živim na Starom pazaru stalno sam svraćao u Vinkin atelje koji je bio u blizini. Dok su se drugi igrali loptom i skakali po ulici mene je privuklo cvijeće. i vjenčanice i njezinoj cvjećarnici. Uvijek sam gledao te cvjetne aranžmane i zanimalo me što se u njima krije. Cvita je to odmah primijetila i kazala je kako ću jednog dana biti kao ona. Kad sam upisao to usmjerenje jednostavno me začaralo. Bio sam jedan od rijetkim muškaraca u tome, ali to me ne smeta. Smatram da muškarci moraju imati i pokazivati i tu nježniju stranu u kojoj svijeće može puno toga reći“, ističe Luka.

 

 

Luka suvereno govorio o tehnikama izrade cvjetnih aranžmana, njihovoj ljepoti i poruci koju nose od kaskadnih i raspršenih buketa do takozvanih Pompadur buketa koje je osmislila madam De Pompadur za svog ljubavnika kralja Luja XV. Za sada izrađuje aranžmane po prijateljskoj osnovi za različite prigode, ali uskoro planira otvoriti svoju malu cvjećarnicu koja će biti konceptualno mjesto koje će ispunjavati glazba i svijeće, ane obična cvjećarnica.

Kada je riječ o glazbi Luka je dokaz da „jabuka ne pada daleko od stabla“. Njegova prabaka je svirala violinu, baka klavir, a tata i mama su pjevali u šibenskom „Kolu“.
On je počeo pjevati kao dijete i to najprije u zboru Cvrčak pa onda u zboru „Zdravo maleni“ da bi kao tinejdžer otišao u „Penzionere“, a onda u „Kolo“. Uz to pjeva u zboru crkve svetog Frane koji vodi Branko Lovrić Caparin i koji mu puno pomaže svojim savjetima. Borna Erceg ga je ove godine uključio u vodički zbor „Lira“ koji vodi.

 

 

„Sonja Batur, koja je vodila „Cvrčak“ i kada sam ja u njemu pjevao, je jako zaslužna za to što sam zavolio pjevanje iako sam pjevao skoro otkako sam se rodio. No uz nju sam se počeo razvijati, a kasnije sam uživao u pjevanju u zboru „Zdravo maleni“ koji je vodila profesorica Zrinka Mikuličin. Kratko sam bio u zboru „Penzioner“, a potom me tata nagovorio da odem u „Kolo“. Pristao sam i nisam požalio. Kada sam došao u „Kolo“ s 16 godina bio sam njihov najmlađi član, ali sada na sreći uma mlađih od mene. Oni su mi kao druga obitelj“, ističe Luka.

 

 

U opernom pjevanju je samouk, ali imao je sreću što je ove godine pred Valentinovo upoznao mladog šibenskog pijanistu, skladatelja i dirigenta Bornu Ercega i njegovu djevojku, mladu opernu pjevačicu Jelenu Pletikosa s kojima je kliknuo i počeli su surađivati. Borna mu pomaže da dobro svlada tehniku pjevanja chiaro scuro, jednu od najstarijih tehnika pjevanja, koje je i on pobornik. To je tehnika pjevanja iz grla, bez ikakve maske, pjevanje u u lice, opušteno . Borna i on su suradnju proširili pa Luka piše libreto za novu Borninu operu koja će, kaže, imati veličanstven krešendo i kraj, ali ne otkriva za sada sadržaj.
Luka je bariton,, ali kako ima velik raspon glasa i može pjevati dosta visoko, to zvuči nekad kao alt. Operni uzori su mu Tito Gobi, Maria Callas i Lili Ponsel.

 

 

„Glazba je moj život, ali nisam nikad svirao neki instrument. Meni je kao instrument najdraži glas. Čuješ ga, a ne vidiš. N e postoje ružni glasovi. Bitno je svladati pravu tehniku pjevanja, mimiku. Moj glas je bariton s izrazitom visokim falsettom zbog čega mogu pjevati i najteže ženske koloraturne arije. Operno pjevanje sam uglavnom izučavao čitajući knjige, a omiljena mi je barokna glazba“, otkriva nam Luka.

Budući da je u životu pronašao ono što ga ispunjava i te dvije stvari, cvijeće i glazbu, i spojio, nije čudno što na život gleda optimistično: „Kada pronađeš ono što u životu želiš ,"kada to hoćeš i možeš, onda je život bajka“, zaključuje ovaj mladi, talentirani Šibenčanin.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik