Datum objave: 15. Studeni 2018

Priča o Ivanu Rikardu Ivanoviću(2):Žrtva talijanskog fašizma, ustaškog rasizma i komunističke ideologije

Diana Ferić
Diana Ferić

Ivan Rikard Ivanović utemeljitelj hrvatske aluminijske industrije i jedan od začetnika hrvatske naftne industrije, opljačkan, progonjen i ponižen morao je napustiti "svoju milu domovinu koju je ljubio svim žarom svog srca i njoj uvijek predano i nesebično služio" da bi spasio goli život i umro onako kako nije želio, kao emigrant i izbjeglica. Kao vlasnika tvornice Ivanal u Lozovcu proganjale su ga sve vlasti od talijana kada su okupirali Dalmaciju, potom ustaša i na kraju komunista. Bio je žrtva talijanskog fašizma, ustaškog rasizma i komunističke ideologije. Njegova kalvarija poslovna i životna najbolji je dokaz kako se režimi, ma kakav predznak imali, ali i ljudi zapravo u nekim stvarima ne mijenjaju. O životnom putu Ivana Rikarda Ivanovića možete čitati i u novom broju internetskog časopisa „Volim Šibenik“, u nastavku priče koja je započeta u prošlom broju tog časopisa.

Život poduzetnika i industrijalca doktor prava Ivan Rikard Ivanović, jedne od najznačajnijih ličnosti u suvremenoj nacionalnoj povijesti i povijesti Šibenika, ni šibenskoj ni hrvatskoj javnosti nije bio poznat više od 80 godina. To je neobično jer je taj Osječanin rođen 1880. godine kao Menedel Rikard Kraus, osim što je bio začetnik aluminijske industrije u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi bio i jedan od osnivača hrvatske Narodne napredne stranke, a pripada i među ključne začetnike hrvatske naftne industrije štoviše bio je vlasnik prvih benzinskih crpki u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu. Usprkos tomu hrvatska, a posebno šibenska historiografija potpuno ga je ignorirala više od pola stoljeća. Njegova prva koliko - toliko cjelovita biografija objavljena je tek ove godine u časopisu "Volim Šibenik" (vidi "Volim Šibenik" NO27). Dragocjene podatke o Ivanu Rikardu koji je svoje ime Mendel promijenio u Ivan, a prezime Kraus u Ivanović kada je po završetku Prvog svjetskog rata prešao na kršćanstvo, moguće je naći jedino u neobjavljenim knjigama o povijesti šibenske aluminijske industrije koje je napisao pokojni Vitomir Katić te u biografskoj knjizi "Drugo zvono" koju je napisao i u vlastitoj nakladi 1993. godine objavio njegov sin Vane Ivanović.
Obojica autora, uz ostalo ukazuju na najmanje poznato i najslabije istraženo razdoblje života Ivana Rikarda, njegovu osobnu, obiteljsku i poslovnu kalvariju koju je doživljavao tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, a koja je trajala više od 60 godina.

….

 

Njegova tvornica "Ivanal" ( Fabrika aluminiuma d.d.), koja je 7. srpnja 1937. godine proizvela prvi aluminij, bila je tek početak njegovog velikog poduzetničko - poslovnog projekta. On je "Ivanal" namjeravao razvijati i tehnološki unapređivati, imao je plan izgradnje teretne i putničke željezničke pruge Trbounje - Drniš - Žitnić - Lozovac - Šibenik i podizanja novog naselja u Lozovcu za 8000 stanovnika sa školom, dječjim vrtićem, crkvom, sportskim terenima, kino dvoranom, ambulantom, trgovinama i svim ostalim sadržajima primjerenim kakvom većem gradu po uzoru na Grad Bata (Bata Vill), koji je 1931. godine u Borovu kod Vukovara 1931. godine izgradio Tomaš Bata, osnivača poduzeća za proizvodnju obuće "Bata", jedan od najvećih europskih i svjetskih poduzetnika svih vremena.

O tomu što je sve u životu prošao i kako je ostao bez svoje imovine pročitajte na:

https://issuu.com/volimsibenik/docs/volim__ibenik_no28_-_spojene_strani
 

Iz kategorije: Volim Šibenik