Datum objave: 28. Studeni 2018

Aleksandar Ljahnicky predlaže da Šibenik ima ulicu i spomenik profesora Ive Livakovića

Diana Ferić
Diana Ferić

Strašno pogođen smrću svog osobnog prijatelja profesora Ive Livakovića kojeg smatra jednim od najzaslužnijih Šibenčana svjetski poznati arhitekt i umjetnik Aleksandar Ljahnicky predlaže da se p profesoru Livakoviću nazove jedna ulica u Šibeniku pa i da mu se podigne spomenik ili barem postavi bista u gradu koji je neizmjerno volio.

„Profesor Livaković je jedan od najzasluznijih Sibencana. Nije mu uvijek bilo lako, hrabro se borio. Njegovo oružje je bila kultura,a ne politika i fotelja.
Na nama je da mu se bar malo odužimo. Zaslužio je svoju ulicu, zaslužio spomenik. Ne treba cekati. I mjesto za spomenik valja odrediti. Možda u njegovoj budućoj ulici ili u gimnaziji koju je uspješno vodio dugi niz godina ili u foyeru Kazalista, s kojim je bio vezan. Nezaboravne su njegove glumačke kreacije iz Nušićevih komedija“. Kaže Aleksandar Ljahnicky koji posljednjih godina živi u New Yorku.

 

Podsjeća i na svoj davni prijedlog - da se po uzoru na Stazu slavnih u Šibeniku, na trgu ispred škole Fausta Vrančića postavi mjesto za aluminijske pločice na kojima bi bili otisci ruku poznatih živućih Šibenčana i ljudi koji su povezani sa Šibenikom jer bi se na  orginalan način spojila priča o njima i Šibeniku kao gradu aluminija. On je tada predložio i da prva bude pločica s otoscima ruku profesora Ive Livakovića koji je tada još bio u naponu svoje stvaralačke snage.

Šibenčanin Aleksandar Ljahnicky od 1958. godine, kada je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, projektirao je izložbene paviljone u trideset pet zemalja, ostvario deset total dizajn projekata i sistema vizualnih komunikacija, autor je više od trideset projekata interijera galerija, prodajnih salona, predstavništava i poslovnica, dizajnirao je više desetaka kataloga, kalendara i omotnica gramofonskih ploča i CD-a, dobitnik je dvadesetak nagrada za arhitekturu, spomenike i plakate, potpisao je tridesetak projekata za hotele, obiteljske kuće, pozornice, izložbe u Zagrebu, Skopju, Beogradu, Vodicama, Baškoj, Neumu, Svetom Filipu i Jakovu ... Osmislio je golem broj kulturnih i promidžbenih projekta za Proljetni i Jesenski zagrebački velesajam, Vina Hrvatske, Vina Makedonije, Modernu galeriju u Beogradu, Auto – moto savez Hrvatske, Podravku, Philips... Izložbeni paviljoni i predstavništva po njegovim zamislima podignuti su u Stockholmu, Trstu, Gracu, Beču, Londonu, Göteborgu, Damasku, Nairobiu, Tunisu, Moskvi, Bariju, Bruxellesu, Milanu, Hanoveru, Plovdivu, Brnu, Tripoliju, Leipzigu, Nürnbergu, Alžiru, Teheranu, Parizu, Ateni, Budimpešti, Bagdadu, Pekingu, Abidžanu, Kuvajtu, Amanu, Melbournu, Varšavi, Pragu, Baselu, Lozani. Potpisao je četiri kazališne scenografije, 14 televizijskih dizajna, a organizirao je i pet samostalnih izložbi slika, vodio simpozije o dizajnu u Portorožu i Utrechtu. Punih osamnaest godina bio je direktor scenografije RTZ te četiri godine direktor dizajna OZEHA. 

 

 

Nekoliko bivših gradskih garnitura vlasti unazad petnaestak godina predlagao je niz projekata kojima bi se brendirao Šibenik kao najljepši i najpoželjniji grad na svijetu Postojala je tada mogućnost da čuveni japanski arhitekt Tadao Ando pokloni svoj projekt za crkvu u Šibeniku jer bi tako zaista za Šibenik znao cijeli svijet. Budući da je bio osobni prijatelj čuvene Zahe Hadid, kraljicue arhitekture, sada na žalost pokojne, postojala je mogućnost da se i nju pozove da projektira nešto u Šibeniku, recimo novi hotel Krka. Ljahnicki je predlagao i projekt Šibenik - grad skulpture po uzoru na Tachikawu, gdje je dio Tokija pretvoren u svjetsku galeriju suvremene skulpture na otvorenom,a Šibenik s obzirom na svoje graditeljsko nasljeđe zaslužuje. Kreirao je i logo šibenske rivijere. Nitko za to nije imao sluha. Kako će proći prijedlog vezan za profesora Livakovića vidjet ćemo uskoro.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik