"Iz Josine zobnice" naziv je zbirke tekstova koje je napisao Josip Simsig, a koju mu posthumno objavljuju Ogranak Matice Hrvatske Šibenik i Županijski radio Šibenik. Knjiga će biti promovirana večeras u Gradskoj knjižnici u Šibeniku s početkom u 19 sati.
Riječ je o crticama iz života Šibenika i Šibenčana koje je među njegovom dokumentacijom pronašla supruga Joška Simsiga koji je ostao zapamćen kao veliki zaljubljenik u Šibenik i njegovu baštinu i propadandista na Županijskom radio Šibeniku koji ej postao čuven po svojim osebujnim duhovitim reklama.
Joško Simsig rodio se u Šibeniku 1948. godine, ali je u djetinjstvu živio na Lozovcu, u onim poznatim lozovačkim kućama podignutim za zaposlenike tamošnje Tvornice aluminija. U toj je tvornici njegov otac Miro radio i prije Drugog svjetskog rata, a nastavio je raditi i odmah poslije rata. Bio je šef pogona proizvodnje glinice. Ostalo je zapamćeno da je Miro Simsig, iako nije bio član Partije, bio izabran za prvog predsjednika prvog Radničkog savjeta TAL-a u kojem je radila i Joškova majka Grozdana. U Šibenik su preselili 1960. godine. Obitelj Simsig, majka Grozdana, otac Miro, Joško i njegova sestra Zorana, uselili su stan pored Željezničke stanice u zgradi koja je bila podignuta za zaposlenike TAL-a.
Nakon osnovne škole, tijekom koje je uočio francuski kod časnih sestara u biskupskoj kući na Pekovcu, Joško je išao u Gimnaziju gdje je nastavio učiti francuski, ali i igrati košarku kojom se zarazio još u djetinjstvu. Osim u legendarnom „Gimnazijalcu“, kojeg je vodio profesor Ivica Slipčević, košarku je šezdesetih godina igrao i u jednom od najboljih samorodnih uličnih i kvartovskih košarkaških ekipa koja se zvala „Station“, a kasnije je bio vrlo dobar košarkaški sudac. Za sport je ostao vezan cijeli život, ali na sebi svojstven način. Pratio je sve sportove i sve klubove, osobito nogomet, a pomagao im je u okviru svog posla koliko god je mogao.
Prvi šibenski medijski propagandist
Nakon Gimnazije u Šibeniku studirao je na Pedagoškoj akademiji u Splitu i tamo diplomirao hrvatski i francuski jezik. Po završetku studija u Šibeniku nije mogao dobiti posao. Neko je vrijeme sezonski radio u Vodicama kao sportski animator na teniskim terenima i organizator rekreacije za turiste. Zatim je nekoliko godina živio na Hvaru gdje je njegova supruga Kata dobila posao. U Šibeniku su se vratili kada se Joško zaposlio u upravo osnovanom Informativnom centru Radio Šibenik i Šibenski list. Postao je propagandist. Prije njega nitko se u šibenskim medijima nije profesionalno bavio tim poslom.
Radeći kao propagandist činio je puno toga za svoj Šibenik. Prije svega poznavao je puno ljudi i sve ih je povezivao. Današnjim rječnikom rečeno umrežavao je Šibenčane po cijelom svijetu. Bio je jedan od glavnih pokretača i organizatora sada već legendarnih večeri Šibenčana u Zagrebu, Splitu i Beogradu. Nije propuštao ni jednu prigodu za afirmaciju i popularizaciju Radio Šibenika i "Šibenskog lista", a kao propagandist otišao je i korak dalje. Sam je pisao tekstove, birao glazbu, pripremao scenarije i davao glas za radijske reklame. U suradnji s Radom Perišom, Matom Gulinom i Nevenom Belamarićem stvarao je čarobni svijet reklama koje su bile prave minijaturne radijske drame i igrokazi. Svojim glasom, kroz te je reklame desetljećima ulazio u šibenske domove. Po njima je bio osobito poznat i popularan jer je u njima, kao i u svakodnevnom životu u ophođenju s ljudima, zadržao stari šibenski duh, specifični šibenski način ophođenja i posebno ono, samo Šibenčanima svojstveni, smisao za šalu i podbadanje. Bio je stručnjak za šibenske užance, dobro je poznavao stare gradske običaje, spizu, blagdane i proslave. Bio je iskreni zaljubljenik u Šibenik, njegovu tradiciju, običaje te lokalni jezik i govor u čemu je bio prava živa enciklopedija.
Nije, međutim, ostajao samo na riječima, posebno ne tijekom Domovinskog rata. Bio je, kao dokazani čuvar šibenske baštine, jedan od organizatora maškara. Organizirao ih je kao izraz prkosa i otpora neprijatelju čak i tijekom rata. U obranu Šibenik i Domovine uključio se od prvoga dana. Bio je na službi u Centru za obavješćivanje, imao je veliki udio u svemu onome što je Radio Šibenik bio i značio Šibenčanima tijekom Rata. Prerano se morao povući s posla zbog bolesti, ali ni tada nije mirovao. Ostao je vrelo na kojem su se napajali svi koji su željeli znati i učiti o šibenskoj tradiciji, baštini, običajima i znamenitim ličnostima. Znao je sve o šibenskim legendama, a i sam je postao legendom bez koje Šibenik ne bi bio Šibenik.
