Datum objave: 11. Svibanj 2019

Upoznajte grupu Polaris, šibenski band koji traje više od pola stoljeća

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenski rock bend Polaris dobio je dvostruko priznanje za svoj rad, Fender Mega Muzika nagradu kao najstariji autentični hrvatski rock and roll bend koji od 1966. godine do danas nije promijenio ni temeljnu postavu ni repertoar i dokumentarni film o sebi u produkciji Hrvatske televizije.

Polaris, šibenski rock and roll bend, koji pod tim imenom djeluje od 1965. godine, najstariji autentični još uvijek aktivni rock and roll band (bubanj, bas i dvije gitare) koji više od pola stoljeća, od 1966. godine nije mijenjao temeljnu postavu postavu, postao je prvi službeno priznati šibenski doprinos nastanku i razvoju rock kulture u Hrvatskoj. Iako Šibenik ima još itekako velikih zasluga za razvoj rock kulture na koje se na žalost zaboravilo ponajviše zato što se sam Šibenik nikada nije ozbiljno bavio izučavanjem i čuvanjem svoje suvremene glazbene baštine, bend Polaris zaslužio je mjesto u Odeonu hrvatske glazbene prošlosti i slave zahvaljujući prije svega svojoj ustrajnosti i beskompromisnoj dosljednosti. Istina je da bend Polaris nikada nije izdao nosač zvuka niti je bio prisutan da listama popularnosti, ali ipak je dobio svoje zasluženo mjesto u povijesti hrvatske rock kulture. Štoviše, taj bend čiji su članovi od 1966. godine do danas Goran Baranović Miš (bubnjevi), Zoran Košuljandić (gitara), Ivan Žurić (gitara)i Davor Crnogaća (bas), dobio je dvostruku potvrdu vrijednosti svog rada i tvrdokornog rokerskog trajanja. Najprije su ga kao ikonu rock and rolla i jedan od stožera hrvatske rock kulture prepoznali Aleksej Pavlovsky, urednik dokumentarnih i glazbenih emisija o popularnoj i tradicijskoj kulturi Hrvatske televizije i redatelj Ivo Kuzmanić, i o njemu snimili dokumentarni film, a nedugo zatim, 29. prosinca 2018. godine dobili su i prestižnu Fender Mega Muzika Nagradau koja se pod pokroviteljstvom tvrtke Fender dodjeljuje vrsnim glazbenicima koji svojim radom i doprinosom zaslužuju priznanje, a ostali su neprimijećeni od struke i ostalih dodjela nagrada.

 

Stjecajem okolnosti i rockerske nebeske providnosti, a ne namjere, Polarisi su Fender Mega Muzika Nagradu u zagrebačkom Hard Place klubu primili 29. prosinca 2018. godine na 53. obljetnicu svog prvog javnog nastupa 29. studenoga 1965. godine. Tada su s budućom Grupom Mi, koja u to vrijeme još nije imala to ime nego je nastupila kao VIS Šibenčani, nastupili u šibenskom Domu JNA (danas Gradska knjižnica Jurja Šižgorića), ali pod nametnutim imenom Prstaci. Ad hoc su im ga dali djelatnici Televizije Zagreb koji su snimali taj događaj za emisiju Smjerom Putokaza. Ime Polaris koje bend ima od 1965. godine, u duhu tadašnje komunističke politike koja se grozila bilo kakvog utjecaja kapitalističkog Zapada, nije bilo podobno jer je zvučalo engleski, pa je bend Polaris za tu prigodu postao VIS Prstaci.
Iduće godine popularni šibenski Polarisi su pod svojim pravim imenom svirali u dvorani Osnovne škole Lepa Šarić (danas OŠ Tina Ujevića)i na kupalištu Jadrija. Naredne 1967. i 1968. godine svirali su subotom i nedjeljom u Kutiću, točnije rečeno u dvorani stolnoteniskog kluba Šibenik, na tvrđavi Barone, odnosno Šubićevac te povremeno u hotelu Krka.
Već 1966. godine s velikim su uspjehom nastupali i izvan Šibenika. Legendaran je bio njihov koncert u Kninu, a 1967. godine održali su fantastične koncerte u Vodicama i Murteru. Ti su koncerti s vremenom postali mitska mjesta tadašnjeg naraštaja, neka vrsta šibenskog Woodstocka. Slično je bilo i 1969. godine sve do jeseni kada je većima članova benda otišla iz Šibenika na studije u Zagreb.

 

Usprkos tome Polarisi se nikada nisu razišli. Od 1966. godine stalna jezgra Polarisa su Baranović, Crnogaća, Košuljandić i Žurić, a kroz bend prolaze i drugi šibenski mladići zaneseni rock and rollom. Tako je s Polarisima 1966. godine svirao Mojmir Martin. Tijekom 1966. i 1967. godine Polarisi su bili
Stipe Tomičić, Zlatko Štrbinić, Luka Skelin i Zlatko Crnogaća, ali i legendarni Mišo Kovač. Upravo s Mišom Polarisi su u ožujku 1967. godine postali prvorazredna koncertna atrakcija, a te su godine kao prvi bend u Hrvatskoj i bivšoj državi napustili jednostavni plesni i frivolni rock and roll i počeli svirati kompleksnu rock glazbu. Nakon početnog oduševljenja bendovima poput The Shadows i The Beatles, oni su nakon susreta s američkim studentima u Zadru koji su iz SAD-a donijeli ploče s glazbom kakva do tada nije čula ovdašnja mladež, počeli svirati čvrsti, u to vrijeme vrlo napredni, progresivni rock. Među prvima na svojim koncertima sviraju pjesme Jimy Hendrixa, a nakon gitarijade u Zadru gdje su upoznali grupu američkih studenata na svoj repertoar stavljaju pjesme bendova koji su stvorili zlatno doba rock and rolla: The Cream, Janis Joplin Big Brother & Holding Company , The Kings, The Doors, The Spencer Davis Group i The Led Zeppelin.
Polaris je bio prvi domaći bend koji je svirao pjesme velikana iz zlatne ere rock glazbe tijekom koje je stvorena globalna rock kultura. Gledano iz te perspektive, bend Polaris pripada vrijednoj baštini novije kulturne povijesti Hrvatske i Šibenika.

Grupa Polaris rodila se iz školskog sastava koji je počeo svirati 1964. godine. Sami su sebe podrugljivo nazivali VIS Jadnici jer nisu imali praktično ni jedan glazbeni instrument. Improvizirane magnete stavljali su na akustične gitare, a Goran Baranović je bubnjao udarajući običnim štapovima po drvenoj dasci stolice i jednoj jedinoj čineli koja je obješena o konop visjela sa stropa. Ime Polaris uzeli su 1965. godine inspirirani američkim interkontinentalnim balističkim raketama koje su dobile ime po Polarisu (Sjevernjači), najsjajnijoj zvijezdi zviježđa Mali medvjed, koja je najbliža sjevernomu nebeskom polu i gotovo je nepomična na nebeskoj sferi.

Od 1966. godine Polaris nastupa u nepromjenjivoj bazičnoj postavi Baranović-Crnogaća-Košuljandić-Žurić, a ostaju zajdno i nakon odlaska na studij 1969. godine pa i usprkos tome što će s vremenom svatko od njih nastupati i s nekim drugim sastavima pa i klapama. Goran Baranović je svirao s grupom Aquarisus i bio je bubnjar slavnih Dubrovačkih trubadura, Ivica Žurić je nastupao s klapom Maslina, a na turnejama je bio član pratećih grupa Olivera Dragojevića i Miše Kovača, a Zoran Košuljandić je jedno vrijeme bio član Grupe Mi, kvinteta Solaris i grupe Solaris, a pjevao je i u Kvartetu ekstravagancija, s opernim pjevačem Nevenom Belamarićem i Radom Koštanom, koji se s klapom Šibenik postati legenda klapske pjesme, a okušati će se i kao rock pjevač upravo s bendom Polaris i Tomislavom Kužinom.

 

 

Članovi Polarisa nakon 1971. godine imali su i zasebne osobne glazbene i profesionalne karijere, ali nikada nisu prestali zajedno svirati.

Dokumentarni film o Polarisima nastao je prema priči Stanka Ferića, urednika časopisa za kulturu sjećanja Volim Šibenik. U sklopu snimanja tog filma Polarisi su nastupili na Martinskoj na prvom šibenskom Meiden Woodstocku. Njihov nastup u neviđeni su spektakl pretvorili šibenski Funcuti, a uz njih svirala su još dva šibenske benda, legendarni Pauci i izvrsni šibenski autorski soul & blues bend Sigmund u kojem bubnjeve svira Nikica Šprljan, bubnjar slavne i nezaboravne Grupe Mi, a gost je bio legendarni iskonski roker Dado Topić.
Na dodjeli Fender Mega Muzika Nagrade u klubu Hard Place u Zagrebu, Polarisi su svirali svoju autorsku pjesmu Parangal. Podršku su im dali eminentni kolege Davor Gobac (Psihomodo pop), Bruno Lenger (Atomsko sklonište) i Zdenka Kovačiček, a na bini im se u ulozi klavijaturista pridružio doajen hrvatske rock scene Walter Neugebaur.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik