Explore Hrvatska predstavlja šibenske pivare, vlasnike malih pivovara uz ocijenu kako imaju "najbolju priču u Hrvatskoj".
Evo cijelog teksta:
„Krenulo se najprije iz podruma. Kuhalo se doma. Prvo je ispalo savršeno pa ajmo iznova. Kuhamo mi drugo, jedva dočekali. Treba dočekati, mjesec dana da bude spremno. Druga je bila katastrofalna. Nakon toga smo shvatili da se u proizvodnji piva mora na svaki detalj. Zatim smo krenuli eksperimentirati, isprobavali smo različite stilove. I očito nam je sjajno išlo! Što god smo skuhali, drugi su nam popili! Ali nitko se nije sjetio dat nam ruku, kupit nam sastojke“, smije se Vedran Škugor, jedan od osnivača šibenske craft pivovare enigmatična naziva 022.
Pitam ga odmah odakle mu pivo. Kao veliki zaljubljenik u craft nisam se osobito često u svom životu susretao s imenima piva koja se pišu brojevima. „022 je pozivni za Šibenik“, smije se Škugor koji je s temom brojeva nastavio i kad je u pitanju imenovanje njegovih piva. „Moramo biti malo drugačiji, biti po nečemu specifični. Onaj tko ne može upamtiti točan broj našeg piva, dobit će ga svejedno jer smo po tome što svoja piva brendiramo s brojevima jedinstveni na tržištu.“
DEČKI SVE RADE SAMI I TO RUČNO
Šibenski pivari zasad na tržištu imaju tri piva, popularnost im raste diljem zemlje i uskoro se planiraju širiti u nove prostore. Ambicije ni želje za radom im, dakle, ne nedostaje. Pribroji li se tome još činjenica da Vedran i njegov nećak Luka Škugor sav posao obavljaju sami i to ručno – što uključuje kuhanje piva, flaširanje i etiketiranje – jasno je da obožavaju svoj posao.
„Da sam znao da će biti toliko posla, vjerojatno se ni ja ni Luka ne bismo u ovo upuštali“, iskreno će. „S druge strane, ovo je baš ljubav. Ovo se mora voljeti da bise ovo radilo. Prije sam imao savršen uredski posao, ali nije bilo to to. Postoje, naravno, dani kad bih sve najradije poslao k vragu.
Ima dana kad se kreće ujutro u 6 i radi se do ponoći. Moramo biti iskreni kad krene ljeto i zagori, onda nam u pomoć priskaču i naše supruge, ma čitava obitelj! Ali tu su i oni drugi. Kad dođeš, recimo, na neki festival i vidiš koliko su ljudi oduševljeni našom pivom, koliko su oduševljeni našom pričom… Ma tko to more platit“, pita se u svom dalmatinskom stilu.
TRNOVIT JE PUT DO PRAVOG RECEPTA
„Na tržište smo najprije krenuli s jednim pivom, 1066“, nastavlja Škugor. „To je pivo koje ne kuha nitko osim nas. Svi izlaze s klasičnim Pale Aleom, a mi kažemo ajmo ući s Californijom. Isprobali smo deset različitih recepata prije nego što smo došli do finalnog proizvoda. Najviše smo se igrali s kvascem, on je bio najkritičniji. Dok nismo našli pravi kvasac, nismo stali. Ovih dana slavimo njegov drugi rođendan.“
Škugor je ostavio siguran posao u jednoj autoškoli kako bi se posvetio svom pivskom biznisu. Krenuo je od nule. Dizao je kredite, zaduživao se gdje je mogao. Podigao je pivovaru doslovno ni iz čega, svojim golim rukama. Svima koji razumiju što točno znači biti poduzetnik u Hrvatskoj, jasno je da se radi o, u najmanju ruku hrabrom potezu. „Rizik? Rizik je i živjeti“, šali se.
„Moraš nekad u životu riskirati. Probaš. Teško je reći da smo mi bili 100 posto sigurni da ćemo uspjeti. Vjerovali jesmo, jer da nismo ne bismo niti krenuli. Ponese te kad vidiš da napreduješ, kad vidiš da radiš dobru stvar. Tad si spreman raditi i 30 sati dnevno, iako dan ne traje toliko. Mi ne odustajemo. Treba nekad ići malo u kontra smjeru“, razgaljeno će.
ZAJEDNIŠTVO KAKVO SE RIJETKO VIĐA
„Mi craft pivari si međusobno nismo konkurencija. Mi smo međusobno kolege. Mi smo prijatelji. Surađujemo, razmjenjujemo znanja, družimo se. Moram se pohvaliti da smo ovih dana nas pet craft pivara iz Dalmacije osnovali udrugu, Dalmatinski pivari, kako bismo udruženi lakše nastupali prema dobavljačima i svima ostalima. Cilj nam je pokazati naše zajedništvo i jedinstvo jer znamo da radimo kvalitetan proizvod.“
Problem su im, kaže, veliki igrači koji su u posljednje vrijeme počeli na tržište lansirati golemi broj „lagera“. Ti su komercijalni lageri nerijetko mnogo jeftiniji od pravih pa unose nemir među prave zaljubljenike u craft. „Komercijalna industrija ovih dana kroz svoje takozvane craft proizvode podvaljuje craft pivo. Mi svi koji se time bavimo znamo da je to nemoguće. Pravi sastojci su skupi. Pročitajte etiketu pozornije.
Na pravom craft pivu neće nikad pronaći nikakav ekstrakt. Osim toga, craft je zanatska proizvodnja. Većina se stvari radi ručno u malim serijam. I svakoga onoga tko kaže da je craft pivo skupo bih doveo na jedan dan u naše craft pivovare. Samo neka nas gleda. Ne mora raditi. Umorit će se samo od sjedenja i shvatiti što znači craft pivarstvo.“
LJUBAV JE KLJUČAN ELEMENT USPJEHA
Vedran nam je nesebično otkrio i jedinu tajnu uspješnog poslovanja. „Otkako smo u ovo krenuli znali smo da nam poanta nije samo prodati pivo. Poanta je neke dobre priče, poanta je stvoriti neki dobar brend. S obzirom na to da smo mi veliki lokal patrioti koji vole svoj grad ideja nam je bila da kroz svoje pivo ispričamo bogatu povijest Šibenika. 1066 je naše prvo pivo.
To je godina prvog spomena grada Šibenika. Bilo nam je logično krenuti od početka i kasnije nastaviti pričati ostale priče.“ Zatim su krenuli dalje u povijest. Odnosno bliže. Iduće su pivo nazvali prema jednoj od najvažnijih dionica u bogatoj šibenskoj povijesti koja se i danas još ogleda u licu grada.
„Pivo 1646 je dobilo ime po godini u kojoj su izgrađene dvije jako važne tvrđave. Tvrđava Baroni i tvrđava sv. Ivan. U osvit Kandijskog rata Šibenik je bio pod Venecijom, a Talijani nisu bili voljni osigurati gradnju tvrđava. Šibenčani su bili dovoljno ludi da Mlečanima kažu da ćemo mi graditi, a oni ne moraju platiti i te su se dvije tvrđave izgradile u dva mjeseca.“
UTAKMICA KOJA SE JOŠ UVIJEK ŽIVO PAMTI
Treće pivo s kojim je pivovara 022 izašla na tržište također je vezano uz još jedan povijesni šibenski događaj. Ovaj put mnogo recentnijeg datuma. „83:82 je lagano ljetno pivo i pivopije su nas proglasili najboljim u svom stilu u čitavoj Hrvatskoj. Taj broj 83:82 svakom Šibenčaninu znači jako puno.
S ovim smo pivom Šibenčane doslovno dirnuli u dušu. A ime nismo smislili mi, nego ga je smislio Ribafish. Malo smo popili, pričali o toj utakmici i ispali on „83:82! To je ime!'“, oduševljeno započinje Vedran. Riječ je o utakmici koja se odigrala 9. travnja ’83. godine. Šibenka protiv Bosne. „1.800 sjedećih mjesta u dvorani, a nas 5.000 gledatelja. Bila je to atmosfera koja se više nikada neće ponoviti.
Utakmica je čitavo vrijeme na neki način bila u korist Bosne. Sudac Ilija Matijević je čitavu utakmicu navlačio na stranu Bosne, sve greške koje je radio, radio je na štetu Šibenke. Zadnjih par minuta okreće priču i dolazi do lagane prevage u sudačkim greškama u korist Šibenke. Dvije sekunde prije kraja rezultat je 81:82 u korist Bosne.
Dražen Petrović prima loptu u te dvije sekunde i šutira prema košu. Međutim, na njemu je bio prekršaj. Dražen Petrović je promašio to bacanje. Igrači Bosne slave, ali sudac Matijević sudi prekršaj na Draženu. I tu je nastao kaos. U dvorani je bilo ludilo teško. Evo, sad sam se opet naježio. Dražen ima dva slobodna bacanja. I dok je on izvodio svoja bacanja u dvoranu je uletjela neka ptica i ona se čula. U dvorani s 5.000 ljudi čula se ptica.
Ljudi su zaustavili disanje da bi ne bi ometali Dražena. I od svoja dva bacanja, Dražen pogodi, naravno, oba. I Šibenka je prvak. Utakmica je na zahtjev vodstva tadašnjeg košarkaškog saveza naknadno poništena. Nova utakmica trebala se igrati u Novom Sadu. Dražen i igrači Šibenke su to jasno odbili. Otišli su samo igrači Bosne. Lopta je podbačena, utakmica nikad odigrana i oni su prvaci Jugoslavije na papiru, a mi u stvarnosti“, zaključuje vidno razdragani Škugor.
