Sedra i sedrene barijere sigurno su najpoznatiji fenomen NP Krka, ali jeste li sigurni da o njima sve znate. JU NP Krka u novom serija pod nazivom "Kako je sve počelo" donosi priču o nastavku sedre.
Nakon što su se iz pradavnoga mora izdigle krške vapnenačke stijene, zaravnio okolni kraj i usjekao kanjon, nastali su slapovi rijeke Krke oblikovavši današnji izgled riječnoga korita i obilježja živoga svijeta. Slapovi su najmlađi oblici u kanjonu.
Proces stvaranja sedre počeo je u pleistocenu te s povremenim prekidima traje do danas. Kada je, nakon posljednjeg glacijalnog stadija nazvanog Würm, klima postala toplija, brzina strujanja vode smanjila se pa su stvoreni uvjeti za naseljavanje alga, mahovina i drugih organizama koji sudjeluju u procesu osedravanja. Pleistocenska sedra u dolini rijeke Krke i njezinih pritoka nalazi se i do 20 m iznad današnjeg korita, što nam govori o visini na kojoj je u to doba tekla rijeka. Takvu sedru nazivamo fosilna sedra.
Veći dio sedre na slapovima mlađi je od 10 000 godina. Stvaranjem sedrenih naslaga u postwürmskom razdoblju počinju se izdizati Skradinski buk, Roški slap i ostali slapovi duž vodotoka, zbog čega nastaju Visovačko jezero i ostale nakupine vode u kanjonskim dijelovima današnje Krke. Oblici sedre razlikuju se i prema starosti. Najmlađe sedrene tvorevine jesu pragovi, koji nastaju ispod površine vode. Razlikujemo još i barijere, sedrene zastore, čunjeve i mnoge druge oblike. Prema strukturi i veličini sedrenih barijera znamo da su se najveće količine sedre taložile pri kraju riječnoga toka, gdje je brzina strujanja vode bila manja. Upravo je Skradinski buk najduža sedrena barijera na rijeci Krki i u Europi.
Sedra, tufa, travertin, bigar ili vapneni mačak naziv je za kalcijev karbonat (vapnenac) koji se u tekućicama taloži iz vode na različite vrste podloga. Sedra se može taložiti samo u vodama u kojima ima dovoljno otopljenog kalcijeva bikarbonata. Takve su upravo vode u kršu jer je krš zemljište sazdano od vapnenačkih i s njima pomiješanih stijena koje se jednim imenom zovu karbonatne stijene. Lako se otapaju i tvore vrlo čudne oblike na površini i u podzemlju. Da bi se kemijski procesi mogli nesmetano odvijati, važan je niz faktora: temperatura, brzina strujanja i pH-vrijednost vode, koncentracija otopljenog kisika i sadržaj organskih tvari u njoj.
Za proces sedrenja važni su i sedrotvorci, vodene alge i mahovine, koji hvataju kristaliće kalcita i bez kojih se istaloženi kalcijev karbonat ne bi mogao zadržati jer bi ga odnijela voda, osobito tamo gdje je brza, a to je uglavnom na mjestima neravnog dna. Nagib i građa riječnog korita nisu ni na jednom slapu isti pa zato danas možemo uživati u jedinstvenoj ljepoti svakoga od njih.
Uvjeti za rast sedre najpovoljniji su u današnje vrijeme, pa taj proces možemo pratiti duž cijeloga toka – na rijeci Krki stalno nastaju nove sedrene naslage, koje izgrađuju buduće slapove. Ali treba naglasiti da je sedra vrlo osjetljiva na onečišćenje vode i povećanu koncentraciju organskih tvari u njoj. Stoga je naša primarna funkcija očuvanje sedrenih slapova kao osjetljivoga prirodnog sustava i čistoće vode i njezina okoliša.
