Datum objave: 26. Travanj 2022

EROZIJA VRIJEDNOSTI: Jesmo li oguglali na to da se zapošljavaju oni koji imaju vezu, ali nemaju „nikakve veze“ o onome što bi trebali raditi

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Kada god čujem da je ovaj ili onaj dobio posao preko veze automatski se narogušim iako sam davnih dana i sama, preko veze, dobila priliku da se zaposlim u prestižnom zagrebačkom hotelu, Interkontinental. I dandanas se sjećam kako mi je „moja veza“ ozbiljno i s pomalo strepnje rekla „nemoj me osramotiti!“, a želja da opravdam njeno povjerenje tjerala me da radim više i bolje od drugih. Zapazio me tako i operativni direktor, Austrijanac, koji se mojoj „vezi“ opetovano zahvaljivao na kvalitetnoj akviziciji i, prepoznavši potencijal za firmu, ulagao u moju daljnju naobrazbu na međunarodnim skupovima tog hotelskog lanca. 

Zapravo nije problem u „vezi“. Ma ima zdrave logike u tome da zaposliš ljude koje preporučuje netko koga znaš i cijeniš, netko tko će snositi moralnu suodgovornost za rad onoga koga je preporučio i, vodeći računa o osobnoj reputaciji, dobro će razmisliti za koga će se založiti. 
Problem je u bezveznjacima koji se mahom zapošljavaju preko „stričeva i baba”. Uslijed moralne i profesionalne erozije sustava nikome ništa više nije neugodno - ni onome tko zapošljava, ni onome tko preporučuje, a najmanje onome tko se za posao natječe. Čini se da je javnost već oguglala na to što umjesto najboljeg i najsposobnijeg kandidata zahvaljujući „debeloj vezi“ na mnogim natječajima prolaze oni koji nemaju „nikakve veze“ o onome što bi trebali raditi. Dobar je naš Nikola dečko, misli si valjda baba ili stric, pa koje štete od toga ako ga rođo negdje ugura. Eeee baba, ne razumiješ ti razmjere štete, pogotovo kada se takvi kao tvoj Nikola namnože. 
Ajmo ispočetka. Tvrtke ili ustanove zapošljavaju ljude da bi za njih nešto korisnog radili a zauzvrat im daju plaću. Ako čovjek zna raditi, dobitak je za poslodavca. Takav „stvaralac vrijednosti“ doprinosi uspjehu i imidžu tvrtke ili ustanove i vrijedi svake kune svoje plaće a i bonusa, promaknuća i drugih beneficija koje ga motiviraju da još bolje radi. S druge strane, uzmimo dragog i simpatičnog, ali profesionalno potkapacitiranog Nikolu koji ne zna što, kako i kada treba raditi. On je možda dobar čovjek ali u poslovnom smislu predstavlja uteg koji opterećuje onoga za koga radi, vuče prema ekonomskom dnu i neutralizira kvalitetan rad sposobnih kolega. Pogotovo ako su Nikolu uhljebili na poslovno zahtjevnijoj i odgovornijoj rukovodećoj poziciji, 
U privatnoj firmi Nikole bi se brzo riješili. Pa tko bi normalan plaćao nekoga tko ne zna i ne umije pa i samim ne-činjenjem već radi štetu? A to što je netko dobar čovik ili simpatična cura u poslovnom svijetu malo znači ako uz to ne zna nešto korisnoga stvarati za firmu poput novčane koristi ili unapređenja organizacije, motivacije zaposlenih, imidža ili zadovoljstva kupaca/gostiju. 
U tvrtkama i ustanovama u gradskom ili državnom vlasništvu čini se da polako ali sigurno dolazi do zatajenja zdravorazumskog, stručnog i moralnog kontrolnog sustava pa se zapošljavaju raznorazni Nikole i Nikoline (bez uvrede) koji ispunjavaju neke formalne kriterije, ali kojima ozbiljno nedostaje znanja i iskustva za radno mjesto na koje pretendiraju kao i komunikacijske vještine, organizacijske sposobnosti ili čak osnove pristojnog ponašanja. 
 
Što to znači za nas, šibenske građane i/ili stanovnike naše županije? Niski je to udarac, pljuska i poniženje! 
Svima onima koji su se školovali i godinama na nekom području usavršavali vjerujući kako su znanje, umijeće i iskustvo najbolja preporuka. Ili onima od kojih se svakodnevno očekuju rezultati, sposobnost i radišnost, a rade za manju plaću od uhljebove. I naposljetku svima onima kojima je stalo do njihovog grada/županije a nemoćno gledaju štetu koju negativna selekcija kod bezveznog zapošljavanja „preko veze“ stvara. Demotiviraju se mladi, vrijedni i pametni pa onda oni odsele iz zemlje. Umanjuje  se poslovna uspješnosti firmi i ustanova, kompromitira se njihov dobar ugled, odabiru i financiraju se društveno i poslovno irelevantni projekti, u nedostatku pravih rezultata projiciraju se prividni uspjesi itd.  
 
Sve to stvara bolesno društveno tkivo koje se odražava na kvalitetu života ljudi i negativno utječe na rast i razvoj. Da „stričevi i babe” to osvijeste, uvjerena sam, Nikola bi dobio jednu za uvo kao i strikan koji bi ga preko veze uguravao na radno mjesto za koje nije sposoban. Ne bi ti pošteni, pobožni, stari ljudi tili da unukova uhljebatorska sreća bude njihova sramota ili, ne daj Bože, nečija nesreća. 
Svjesna sam toga da nije problem u nekom Nikoli koji o naš trošak u mjesnom uredu Bogu krade dane. Prijateljica, Skradinjanka, duhovito je sažela bit problema: „Tragično je da ovi što nas vode ne samo da ne znaju, nego ni ne znaju da ne znaju pa se ni ne trude da išta saznaju.“ 
To je to a što je pozicija viša i odgovornija, to više štete potkapacitiran i nesposoban čovjek/žena može napraviti a čim je izabran, moš mu soli na rep stavit. Zato moramo djelovati tamo gdje još možemo, kod procesa zapošljavanja, pažljivo motreći odabir kandidata i sprečavanjem negativne selekcije. 

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3