Rođena Zadranka udana u Šibenik, Orijana Koloper dirnula je u jednu od najomiljenijih i najpoznatijih šibenskih legendi - onoj o tome zašto se u Krešimirovom gradu nitko ne udaje, odnosno ženi tijekom svibnja.
Na nekoliko stotina stranica, Orijana Koloper napisala je roman, ljubavnu priču povijesnih konotacija 'Zavjet', koji je na promociji održanoj na tvrđavi Barone, profesor Ivo Livaković, jedan od predstavljača, nazvao 'grandioznim djelom, životnim djelom naše Orijane'.
Stoga ne čudi što su promociji na mjestu poput tvrđave koja nosi ime po jednom od značajnih likova iz romana, baronu Degenfeldu, prisustvovali brojni uzvanici iz kulturno, društvenog života grada.
U programu koji je vodio Nikola Urukalo, sudjelovali su i Komorni orkestar, Gradska straža, glumci Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku – Franka Klarić i Jakov Bilić, dok su knjigu predstavili uz autoricu i prof. Livakovića još i Ivica Poljičak.
- Ovo što doživljavamo večera ne može se i neće se doživjeti ni u kojem gradu na ovoj strani Jadrana – kazao je profesor Livaković o promociji romana čija radnja seže daleko u povijest, u vrijeme odvijanja Kandijskog rata pod bedemima šibenskih tvrđava.
- Šibenik je dobio svoj pravi povijesni roman. Tematizira se vrlo važno razdoblje šibenske povijesti, uzimamo jedan dio legende tog 'Zavjeta' zašto se šibenčani i dan danas ne žene ili vrlo malo koriste priliku da se u petom mjesecu vjenča i imamo na kraju krajeva predstavljanje na vrlo autentičnom mjestu, gdje se prošlost događala, ali i gdje se prošlost dotica s budućnošću – objasnio je Ivica Poljičak, prvi čovjek odbora za proslavu 950. obljetnice od prvog pisanog spomena grada Šibenika, program u koji je ušao i sam roman.
I za Orijanu kao i većinu budućih mladenki mjesec svibanj najljepši je za svečani obred poput vjenčanja, no jedna Šibenčanka imenom Jelena tu je ideju sasjekla u korijenu u 17. stoljeću, a o razlogu kako i zašto je to učinila piše autorica u 'Zavjetu'.
- Kopajući po podacima, istražujući shvatila sam da je jedini veliki događaj u Šibeniku, nakon što je kuga prestala, bio oživljavanje samostana svete Luce. Nakon što su sve časne sestre umrle od kuge, na životu je ostala samo jedna te su se zaredile nove djevojke među kojima je bila i Jelena. Taj podatak za mene je bio dokaza da u legendi ima i istine – priznala je autorica netom pred početak promocije, dodajući da je na prikupljanju podataka radila čak pet godina budući da postoji veoma malo podataka koji se na spomenutu temu mogu pronaći na nekoj od šibenskih adresa.
- Roman počinje na proljeće 1647. godine uoči turske opsade, dosta se govori o samoj bitci koja je kulminirala na Malu Gospu, u noći s 8. na 9. rujna 1647. i ta teška bitka, možda najteža u šibenskoj povijesti, završava pobjedonosno za Šibenčane. Ali vrlo brzo nakon toga, dolazi novi neprijatelj koji se tiho uvukao među napaćene Šibenčane. On je bio razorniji od tadašnje osmanlijske napasti. Riječ je o kugi i smatra se da je od tadašnjih 10,12 tisuća stanovnika tek desetina uspjela preživjeti, da je od stotinjak plemićkih obitelji uspjelo ostati na životu tek 10 – objasnio je Poljičak.
Više puta tijekom promocije romana moglo se čuti kako Orijaninim žilama ne teče šibenska krv, no njeno srce, kaže, osjeća Šibenik svojim gradom, u njemu je pronašla ljubav života, rodila troje djece i napisala četiri romana od kojih posljednji posebno dira dušu njenih sugrađana.
Upravo ljubav prema gradu motivira junakinju poznate šibenske povijesne legende, a sad i romana, da se žrtvuje, odnosno zavjetuje.
Za one koji ne znaju, djevojka se, prema legendi koja se generacijama, pak, prepričava u šibenskim kućama, u vrijeme strašne kuge koja je desetkovala stanovništvo Krešimirovog grada, zavjetovala da će se zarediti ako kuga nestane iz njenog grada, ako tako spasi svoj grad. I do svibnja kuga je jenjala, a djevojka tada odlazi u samostan sv. Luce.
Piše: Snježana Klarić
