Još jedna glazbeno poetska večer iz ciklusa nazvanog "Arsenov feral" održana je u subotu uvečer u foajeu šibenskog kazališta, a bila je posvećena šibenskoj govornoj i pjevanoj riječi. Organizirana je u sklopu proslave 150. obljetnice šibenskog teatra.
Šibenski glumci Oriana Kunčić, Šime Bubica, Ana Perković i Jakov Bilić, inače ravnatelj HNK u Šibeniku čitali su pjesme šibenskih pjesnika, a bend Bagatin je izveo poznate Arsenove pjesme da bi na kraju sve bilo začinjeno Šibenskom baladom koju su pjevali zajedno izvođači i publika. Publika je najvećim dijelom uživala u toj večeri ispunjenoj šibenskim stvaralačkim i poetskim duhom, a bili su zastupljeni brojni pjesnici od Dražena Panjkote koji je poginuo kao mladić u 2. svjetskom ratu preko Vesne parun, Mladena Bjažića, Arsena Dedića, Dražena Mrčele, Stjepana Gulina, Dinka Škevina, Frane Bilića do Olje Runjić i Stanka Ferića. "Arsenov feral " ovog puta je osvijetlio i rasvijetlio rad šibenskih pjesnika. Večer je započela r jednom porukom Tina Ujevića koji je napisao: "Današnje stanje nauke ne potječe iz kulturno znanog Splita i još znanijeg Dubrovnika nego tamo gdje teče najluđa i najvruća krv, iz Šibenika i šibeničke okolice".
Stanko Ferić, šibenski novinar i publicist u najavi te večeri usporedio je stvaralački duh Šibenika s kamenom, kao dušom Šibenika koji piva, što se moglo čutio prije kada se kucalo po laticama krstionice šibenske katedrale, a tu glazbeno - poetsku večer zaključio je riječima poznatog arhiteklte i zaljubljenika u Šibenik Nike Bašića i njegovo ambivalentnog odnosa prema Šibeniku kojem se divio dok je u njega dolazio kao dijete s ocem brodom iz Murtera, ali ga je kada je odrastao počeo nervirati mentalitet Šibenčana koji nisu bili u stanju razvijati svoju samosvijest i svoj stvaralački duh kao svoje bogatstvo, kao vrijednosti, kao specifičnu, tipičnu šibensku kulturu, a onda ta svoja autentična bogatstva iskoristiti.
"U tome Šibenik ima nemjerljiv potencijal, ali da bi uspio mora jačati svoj identitet koji je nepobitan i naći vlastiti put. A da bi u tome uspio moraju postojati ferali, baš onakvi kakvi su mog oca i mene i našu gajetu vodili kroz tamu kanala sv. Ante da bi u cik zore ugledali - Grad koji kao da lebdi uzdizan svojim duhom. Da Šibeniku trebaju ferali da se spozna, da sam sebe prepozna. Mi bi smo rekli:treba mu Arsenov feral. Trebaju mu Arsenovi ferali", zaključio je je Stanko Ferić.
