Dokumentarni film “Put su ljudi“, koji na originalan i suptilan način priča priču o 800 kilometara dugom hodočašću Putem svetog Jakova do španjolskog grada Camina u kojem se čuvaju moći svetog apostola Jakova, šibenskog filmaša Tomislava Krnića, premijerno je prikazan sinoć u “Kući umjetnosti Arsen“.
Krnić priču hodočašću Putom Svetog Jakova, priča na originalan, do sada neviđen način, a prikazuje ga iz osobne hodočasničke perspektive i perspektive hodočasnika iz raznih dijelova svijeta koji mu se putom pridružuju i govore o svojim iskustvima, dvojbama, nadama, motivima za polazak na taj dugi, mukotrpni, ali svečani i duboko duhovni put. Hod do Camina traje 30 dana, a hodočasnici se prolazeći kroz slikovite predjele Francuske i Španjolske suočavaju sa izazovima za koje možda i nisu bii spremni, ali ustrajavaju doći do cilja iako mnogi od njih nemaju vjerske motive, štoviše nisu ni katolici.
Krnić je, snimajući hodočašće mobitelom i malim dronom, dakle ne koristeći profesionalnu snimateljsku opremu, stvorio autentični filmski zapis koji je u montaži pretvorio u originalno narativno djelo koje bi se moglo opisati kao dvojslojni putopis. U prvom sloju je klasični filmski putopis koji filmskim jezikom opisuje krajeve kroz koje prolazi Put svetog Jakova, a u drugom sloju koji finim montažerskim tkanjem teče usporedo s prvi, je psihološko-antropološko poniranje u dubinu ljudske duše tijekom kojeg se različitosti spajaju u uzvišenu poruku o ljudima koje povezuju ljubav, razumijevanje i prijateljstvo. Ta poruka izbija na površinu kroz iskušenja i izazove hodočašća, a Krnićev film čini iznimno vrijednim i zanimljivim djelom jer se on zapravo uopće izravno ne bavi pitanjima vjere. Ta dimenzija Krnićevog filma „Put su ljudi” efektno je naglašena njegovim briljantnim završetkom kada hodočasnici konačno stižu na (fizički) cilj svog puta, dakle u Camino i do svetišta sv. Jakova, a on to uopće ne prikazuje. Da je učinio korak više u tom smjeru njegov film bi izgubio svoj smisao.
Film „Put su ljudi”, izvrstan je film ceste koji uprkos dosljedno ravnom redateljskom postupku i izbjegavanju očekivanih kadrova, primjerice portreta hodočasnika koji pričaju o sebi i svom doživljaju hoda do Camina, nije suhoparan i dosadan te uspijeva zadržati nit napetosti sve do kraja kada se zahvaljujući čaroliji izostavljanja predvidivog klimaksa, gledatelj suoči s ljepotom i dubinom velikih životnih i općeljudskih pitanja.
„Put su ljudi” jedan je od najboljih malih-velikih hrvatskih filmova. Malih u smislu jednostavnosti fabule i minimalnosti tehnike kojom je sniman, a velikih u smislu umijeća pričanja priče i plemenitosti poruka koje nosi.
Film „Put su ljudi” snimio je, režirao i za njega napisao scenarij Tomislav Krnić koji je ujedno i direktor fotografije Izvrsna montaža djelo je Tomislava Rupića, koji i autor filmske glazbe, dizajner zvuka i kolorist. Producentica filma je Tamara Babun, a film je u post produkciji realiziran uz potporu HAVC-a - Hrvatskog audiovizualnog centar. U filmu je korišteni stihovi iz pjesme Maje Klarić „Camino sa smiješkom”.
Premijera filma „Put su ljudi” u „Kući umjetnosti Arsen” bila je prvorazredni kulturni i društveni događaj koji je okupio niz uglednih šibenskih kulturnih, filmskih, javnih djelatnika i umjetnika.
