Hana Truta vratila se s 27 godina iz Slovenije, gdje studira Mediteransku agronomija na svoju očevinu i djedovinu, na Zlarin na kojem radi i priprema diplomski rad. Bila je prva beba rođena u Šibeniku poratne 1996. godine, u Šibeniku je živjela do šestog razreda osnovne škole, a onda se preselila u Ljubljanu. Rođena je u Šibeniku kao Sloveniji u Zlarin.
„Živjela sam 13 godina u različitim gradovima Ljubljani, Kopra, Izoli. Zasitila sam se tih seljenja i života u urbanim sredinama. Živjela sam u Šibeniku i od 2014. do 2016. , ali kako sam se razvijala i odrastala osjetila sam sve veću potrebu da dođem na otok. Nisam očekivala da ću stalno ostati, ali evo pustila sam korijene. Otkako sam se doselila na Zlarin najmanje sam putovala do sada. Uživam u životu bez stresa i jako sam se dobro tome prilagodila”, priča Hana.
Za nju kao studentica mediteranske agronomije koja se specijalizira kao istraživačica maslinovog ulja. Bio je to zajednički projekt talijanskog, tršćanskog i slovenskog sveučilišta. Na tom je projektu tijekom dvije godine stekla baš veliko iskustvo. Uz rad na terenu to ju je u dobroj mjeri kompletiralo za maslinarski posao. Na Zlarinu vidi puno izazova i puno mogućnosti.
„Ovdje se ljudi uglavnom bave maslinarstvom iz hobija. Moji pokojni dida i pokojna baba su zasadili masline isto radi hobija, ali mene je to inspiriralo. Odlučila sam se time baviti. Dugo sam lutala, bila sam svestrana, ali nisam znala čemu se posvetiti, a onda sam čula da u Kopru ima studij Mediteranske agronomije, ne općenita agronomija i rekla sam sama sebi – to je to. Mislim da je za Zlarin dobro da imaju stručnjaka za maslinarstvo. To je dobro za starije ljude koji se time bave, ali ne znaju puno o teoriji i fiziologiji masline . Imamo i našu malu uljaru koja mi je također izazov. Otkako sam se doselila dobila sam priliku puno toga raditi, od brige za maslinike do edukacije otočana. Veselim se nadolazećoj jeseni i zimi i poslu koji me čeka”, iskreno govori Hana.
Po njezinim riječima zlarinski maslinari jesu tradicionalisti , ali su spremni i prihvatiti nova znanja.
„Ljudi jesu tradicionalisti, ali im se svidjelo to da sam ja spremna poštovati tradiciju ali primjenjujem i nova znanja koja sam dobila na fakultetu. Tako sam imala predavanje na degustaciji maslinovog ulje na kojoj sam educirala devedesetak starijih ljudi Slušali su me bolje nego što sam ja slušala svoje profesore na predavanjima”, ističe Hana.
Sudjelovala je i u velikom projektu obnove Lokvice na Zlarinu, lokve koja je bila zapuštena,a odigrala je značajnu ulogu u životu Zlarinjana i kao pojilište za stoku i za druge potrebe. Njezin zadatak u tom projektu bio je revitalizacija zapuštenih maslinika i suhozida te sadnja stabala.
Kako sada stvari stoje, na Zlarinu vidi i svoju buduću egzistenciju, nakon što diplomira.
„Trenutno se u tome još lovim. Ja sam tu tek dvije godine. Iza mene je veliki projekt Lokvica. Radila sam ovog ljeta kao animator u zlarinskoj turističkoj zajednici i prvi put nisam konobarila tako da sam bila angažirana u programu zlarinskog ljeta. Volim rad na terenu, održavanje maslinika i vrtova i na tome ću nastaviti raditi dok ne diplomiram,a nakon diplome bih se prijavljivala na projekte vezane za otoke i tome bih se posvetila.. U svakom slučaju do daljnjeg ostajem na Zlarinu. Ovdje je moj dom, sve je ovdje puno sunca i mira, i vidim da tu mogu živjeti i raditi, naposljetku i pridonositi toj maloj zajednici kojoj nasušno fale mladi ljudi, i kojoj fali prakse oko agronomije, a resursi postoje samo su zapušteni i napušteni. Neće se mladi vraćati masovno na te naše otoke pa ni na Zlarin. Ali kad se vrati jedno, pa pokaže da se tu dade živjeti i da se ima što raditi i da jedno drugom u svom poslu otvaraju novi posao... tu se već otvaraju realne mogućnosti.”. zaključuje Hana koja se u svom diplomskom radu ne bavi maslinama nego rogačem, voćki koja je zapuštena i zapostavljena na cijelom Mediteranu.
FOTO: Mario Gregov
