Datum objave: 16. Svibanj 2017

Krpice iz borše Maloga Moše(4):Fratarska ograda, kupanje na Rogaču i bikarija

Diana Ferić
Diana Ferić

Tamo di je danas Draženov koš, točnije između kuća Friganovića koji više nema i kuća Varla i Crivara s istoka, kuće Sunara sa sjevera i Šupukove vile i vrtla sa zapadne strane i ferate s juga, bila je velika ograda. Zvali smo je Fratarska ograda. Zašto Fratarska? Ne znam, piše u zapisima iz rukopisne ostavštine prof. dr. sc. Mladena Friganovića (Šibenik, 1927. – Zagreb, 2015.) koje objavljujemo u nastavcimka, originalno kako ih je prof. emeritus Friganović napisao prema svojim sjećanjima iz Šibenika tog doba i na način na koji se tada u Šibeniku govorilo.

Tako se pričalo da su joj vlasnici fratri pa smo je zvali Fratarska ograda, nastavlja Mladen Friganović svoja sjećanja. U toj ciloj ogradi nije bilo puno pogodnog dila za igrat na krpaše ili fusbal, ali je zato bila puno dobra za naše kaubojske igre i pustolovine. Šume nije bilo, ali je bilo puno grmova iza kojih smo se mogli skrivati. Fratarska ograda bila je naše najveće bojište u ratovima protiv Plišćana koji su se tute uplitali. Zato smo se više puta s njima zaškajali. Jedan put je, sićan se, bilo žestoko. U proliće 1938. godine smo ih žestoko natirali da se povuku iza ograde. I to do te mire da smo zaškajali i prostor ispred kuće di je stanova upravitelj željezničke stanice. Zato smo kasnije dobro ogrizli.

 

Pozvani su nam bili roditelji na policiju, a mi smo morali klečat tri ure na kukuruzu. Tako smo to dobro upamtili. Ne znan jeli ikada više bilo takve tuče između mulaca s Baldekina i mulaca sa Plišca? Jedino znaden da smo mi mulci s Baldekina uvik bili jači, jerbo smo imali dvojicu najboljih jurišnika Ivu Eregu i Tonka Ćićmira.

Baldekinska kupališta od bikarije do nasukane pinice

 

Baldekin je vrime mog djetinjstva ima četiri kupališta. Najbolje bilo kupat se na Rogaču, ali kupalo se i na Crvenoj zemlji to će reć na Vrulji, zatim na Ungradu kojege su neki zvali i Garbunjelom, a onda i na Rivici, ako nije bilo ratni brodova koji su se tu sidrili kada bi bili u Šibeniku. Isprid Rogača bilo je Brdo ljubavi di su ljubav vodili mornari, fakini i Anđelije kako smo zvali te ženske.

 

Di smo se kupali ovisilo je o vitru, ali i o tome što smo naumili lovit. Jer kad se ide kupat uvik se lovila i riba. Na Rivici su se lovile trilje, na Dumbancu špari i oradice, oradice i špari lovili su se i na Crvenoj zemlji, kod nasukane pinice lovilo se bižote, a kod bikarije ciplji. Tamo je uvik bilo strugotine od drobaca, a to je bila najbolja ješka. Lovio se i na guje, a di su najbolje samo smo mi znali i tamo smo ih gambali. A koji put bi od žena iz Jadrtovca kupili i šaku kozica pa bi na nji lovili. Bikarija je bila između prvog i drugog Torića, između braće Torića koji su tu gradili brodove, a u Šibenik su došli iz Vrgade. I sad se zamisli kakva je to bila uživancija kupati se i loviti ribu na Rogaču, a o drugin igrama da se i ne govori. Sve je to trajalo cilo lito dok ne počne škola. E moj Bože koje lipote.

 

Kako je stric Stipe obisija magarca koji mu je ugriza unuka

 

Stric Stipe, brat moga ćaće, bija je čovik velika nosa i dobra srca, al to da je dobra srca nije se vidilo na prvi pogled. Obično je bio mrk i uvik je mrmljao sebi u brk da bi li jušto il ne bi. Gegao se s noge na naogu od kuće do toverne nakon marende il užine. Nos mu je bija rascvitan ka pitarić jer mira mu nije bila tri kvarta vina na dan nego cili susak. Neka, bija mi je isto drag. Najdraže mi je ipak bilo kad bi usred lita kad bi usred lita sidija u kabanu ispod slara il u ladu ispos smokve i govorija: - Ovo je ništa ugrijalo?

 

Stric Stipe pustija bi me u obor na magarca ili na fafarinku kad je bija stađun. A ipak kad ga se sitin puno sam tužan jer je jednoga dana obisija magarca na fafarinku! Zašto? Magarac mu je bija ugriza unuka Vinka. Zamislite jedinog mu je unuka ugriza tovar i to njegov vlasiti. Zato je tovar strada, a ja više nikad nisam iša na fafarinku strica Stipe.
 

Iz kategorije: Nostalgija