Uzgoj svinja, kokoši i kunića, držanje konja, magaraca i mazgi te obavljanje nužde u vanjskim tj. dvorišnim klozetima, u Šibeniku je konačno zabranjen na današnji dan 18. prosinca 1958. godine.
Odluka o zabrani držanja stoke i peradi te uklanjanju vanjskih klozeta bila je donesena još 1953. godine, ali nikada nije provedena. Očekivalo se da će se broj svinja, konja. mazgi i magaradi u gradskim svinjcima, štalama i oborima s godinama smanjivati te da će kokošinjci posebno iz povijesne jezgre brzo nestati, ali dogodilo se suprotno. Svinja je bilo sve više, kokoši su se namnožile, a povećao se i broj otvorenih klozeta čak i bez ikakvih vrata. Povećao se i broj konja, magaraca i mazgi pa je stanje postalo neodrživo jer se gradom širio neugodan smrad gori nego na selu. Naveden je i podatak da su pojedini Šibenčani koji žive u blizini katedrale sv. Jakova uzgajali i po deset svinja.
Narodni odbor općine Šibenik nije uspijevao riješiti taj problem iako je već 1953. godine donio odluku kojom se sve to zabranjuje i nalaže uklanjanje svinjaca, kokošinjaca, staja, gnojnica i klozeta, ali se našao na udaru kritike jer njegova odluka nije imala uporište u zakonu. Naime tada još u ondašnjoj SR Hrvatskoj nije bio donijet zakon o zabrani držanja stoke i peradi u gradovima. Zbog toga su i sanitarni inspektori bili nemoćni pa je stoke na potezu od Crnice do Baldekina te posebno u povijesnoj jezgri Šibenika bilo sve više. Kokošinjaca je bilo čak i na tavanima, balkonima i među ratnim ruševinama.
Poseban problem bili su vanjski zahodi koji nisu imali nikakvu kanalizaciju, a mnogi čak ni septičke jame, a u starom dijelu Šibenika stanje su dodatno otežavali otvoreni izljevi fekalija iz klozeta u kućama.
Kada je u Hrvatskoj konačno usvojen zakon o zabrani uzgoja životinja i držanja stoke u gradovima, šibenski je Narodni odbor je opet otišao korak dalje. Osim zabrane svinja, kunića, kokoši, konja, magaraca i mazgi donio je odluku da se u Šibeniku više ne smiju sušiti životinjske kože, klati svinje, sakupljati životinjske papke i kosti te da se takve djelatnosti mora izmjestiti najmanje 2,5 kilometara od grada.
