Trenutna prva ekipa HNK Šibenika, zajedno sa svojim Funcutima, ne treba brinuti. Iako bi rezultati mogli biti bolji, na Šubićevcu će se i sljedeće sezone igrati prvoligaški nogomet. „Narančasti“ se nalaze u donjem dijelu doma 1. HNL, no prednost naspram posljednjeplasiranog Hrvatskog dragovoljca i više je nego ugodna. Na kraju ove sezone samo će najlošija momčad ispasti u niži rang, dok će deveta ekipa zasigurno ostati u elitnom razredu hrvatskog nogometa, budući da nema razigravanja s drugoplasiranom momčadi 2. HNL, kao što je to bio običaj prijašnjih godina. Trebalo bi se čudo dogoditi, a tako tvrde i portali poput www.onlinekladionice.com koji se bave sportskim prognozama, da Dragovoljac izbjegne posljednju poziciju koja će ga vratiti u drugoligaški nogomet.
U ovoj momčadi Šibenika nema velikih i zvučnih zvijezda, kao što je to bilo nekada ranije. Istina, pojedinci poput Bačelića-Grgića, Grezde, Kvesića, Jakoliša i Marina nisu baš „anonimusi“, no nekada su dres ovoga kluba nosila zvučnija imena. U nastavku ćemo se dotaknuti najvećih nogometaša koji su igrali za Šibenik, gledajući po desetljećima, od 1960-ih…
1960-e: Petar Nadoveza
„Pere, splitski Pele“, kako su mu tepali navijači Hajduka za vrijeme njegovog boravka u bijelom dresu, rođen je u Šibeniku gdje je i napravio prve nogometne korake. Njegov talent i razvoj pozorno je nadgledao Stojan Mileta, tvorac mnogih sjajnih igrača koji su stupili na šibenski teren, među kojima je, recimo, Krasnodar Rora. Sa Slavkom Lušticom na klupi i Nadovezom u vrhu napada, Šibenik je bio jaka karika u drugom razredu jugoslavenskog nogometa. Šira nogometna javnost čula je za njega tek kada je 1963. prešao u redove Hajduka u kojem je ostao upamćen kao jedan od najboljih nogometaša koji su nosili njegov dres.
1970-e: Nikica Cukrov
Još jedan nogometaš koji je ostao upamćen po igranju u Hajduku. Ondje je nastupao u prvoj polovici 80-ih, no desetljeće prije vjerno je nosio šibenski dres, kluba iz grada gdje je rođen. Popularni „Cuki“, kako ga je zvao legendarni komentator Mladen Delić, sa 17 je godina debitirao u prvoj momčadi Šibenika u kojoj je ostao do 1975. godine. Tada ga je put odveo u Rijeku, potom Hajduk, jednu je sezonu proveo u francuskom Toulonu, da bi karijeru okončao u svom Šibeniku.
1980-e: Dean Računica
Sadašnji trener seniorske momčadi koja nastupa malo ispod prognoza i očekivanja, svakako je najzvučnije ime Šibenika iz 80-ih godina 20. stoljeća, uz Slavena Bilića. U razdoblju od šest godina na prijelazu iz 80-e u 90-e, ovaj nekadašnji veznjak upisao je 83 prvenstvena nastupa, veći dio njih u Drugoj jugoslavenskoj ligi te je nakon toga prešao u, pogađate, Hajduk. Ostao je upamćen po svojoj požrtvovnosti, a upisao je i dva nastupa za hrvatsku reprezentaciju, kao i jedan pogodak, Meksiku u prijateljskom srazu na Maksimiru u listopadu 1992. godine.
1990-e: Joško Popović
Teško da smo mogli zaboraviti na najboljeg strijelca Prve HNL u sezoni 1998./99. Zabio je tada 21 pogodak završivši daleko ispred svih – drugoplasirani Deranja, Musa i Mađar Sztipanovics postigli su sedam golova manje. Popović je ponio najveći teret na putu do ostanka u Prvoj HNL, a tko zna kako bi „disala“ momčad Stanka Mršića da mu golgeter nije bio tako raspoložen. Rijetka je pojava u nogometu da najbolji strijelac lige potječe iz ekipe koja sezonu okonča na osmoj poziciji…
2000-e: Ermin Zec
Kako to da smo se odlučili za Zeca ispred Rukavine, Schildenfelda ili Kalinića? Ermin Zec svakako je, uz Joška Popovića, pružao najbolje partije za Šibenik, uzevši u obzir posljednjih 30-ak godina. Nije bio najbolji strijelac prvenstva kao Popović, no zato je tri sezone u nizu predvodio listu strijelaca Šibenika u Prvoj HNL te ga je doveo do finala Kupa 2010. i povijesnog ulaska u europske kvalifikacije. Godinu ranije bio je izabran i za najboljeg igrača Prve HNL, kao i za najboljeg mladog nogometaša BiH, od strane njihovih novinara.
2010-e: Mehmed Alispahić
Dobar dio proteklog desetljeća obilježen je usponima i padovima HNK Šibenika te se, stoga, i momčad podosta mijenjala. Nekadašnji ofenzivni vezni Dinama i Rijeke, u tri je navrata dolazio na Šubićevac, prvi put kada je Šibenik relativno mirno plovio prvoligaškim prostranstvima, a druga dva puta kada je klub lovio povratak u elitno društvo.