Zorana Bačelić, profesorica ekonomske grupe predmeta u Prometno tehničkoj školi Šibenik, nedavno je obranom doktorskog rada pod nazivom 'Čimbenici razvoja rane karijere', postala doktorica društvenih znanosti, polje ekonomija, grana menadžment, čime je postala i jedina radno aktivna Šibenčanka s titulom doktorice ekonomije koja živi i radi u svom rodnom gradu.
Poslijediplomski studij Ekonomije i Poslovne ekonomije je pohađala na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Osim što je 'friška' doktorica znanosti, Zorana Bačelić, do sada je radila na nizu znanstvenih i stručnih radova te je često aktivna sudionica međunarodnih znanstvenih i stručnih konferencija.
Na upis doktorskog studija potakla je prvenstveno želja za nastavkom obrazovanja i stalnog učenja kroz 20 godišnji rad u obrazovnim institucijama. „Rad u obrazovnoj instituciji i inače podrazumijeva stalno učenje. Naravno, ovo je bio bitno veći napor, a dodatnu motivaciju predstavljala je suvremena i izazovna tema mog doktorskog rada koja je u meni pobudila znanstveni interes i potaknulaistraživačku znatiželju,“ ispričala nam je Zorana Bačelić.
Na pitanje da li je posvećivanje doktorskom studiju, kao zaposlenoj ženi i majci dvoje djece zahtijevalo odricanje, kaže: „Najbitnija je organizacija, ali svakako je važna i podrška obitelji i bližnjih, što sam ja na sreću imala. Posvećivanje doktorskom studiju traži disciplinu, planiranje i odricanje kao i puno volje i upornosti.“
Obranu doktorskog rada vidi za sada kao završetak najvišeg stupnja formalnog obrazovanja ali i početak novih angažmana : „Puno je posla i izazova ispred mene. Želja mi je doprinijeti idejama i programima korijenitim promjenama obrazovnog sustava u Hrvatskoj jer smatram da su one nužne radi usklađivanja s konkurentskim zemljama unutar EU, budući da već dosta kasnimo. Nužno je usklađivanje obrazovanja s tržištem rada te institucionaliziranje sustava razvoja karijere, čime se između ostalog bavim i u doktorskom radu. Ono čemu se danas pridaje mala pažnja je činjenica da rana karijera započinje već odabirom i pohađanjem srednje škole, dakle puno prije stupanja u prvi radni odnos. Po tom pitanju se u hrvatskim školama radi jako malo. Smatram da bi profesionalno usmjeravanje trebalo biti integrirano u školski sustav od samogpočetka školovanja“, smatra Zorana Bačelić.
Naglašava da je i vrlo značajan posao na samim obrazovnim djelatnicima na kojima je velika odgovornost, ali i veliki potencijal da od mladih mozgova stvore sjajne umove: „Koliko su s jedne strane učenici opterećeni školskim gradivom i drugim aktivnostima, toliko su s druge strane opterećeni i nastavnici. Kad nastavnici uđu u učionicu iza sebe moraju ostaviti sve svoje probleme, stati pred ploču te poučavati i odgajati djecu. To je najteži zadatak, i dok se za kvalitetno predavanje mora samo dobro vladati određenom problematikom i pripremiti nastavni sat, za odgajati se zaista mora dati maksimum osobnog i profesionalnog angažmana jer nastavnici u značajnoj mjeri mogu kreirati budućnost djece, motivirajući ih između ostalog i posebnim pedagoškim pristupom koji je posebno zahtjevan u adolescentskoj dobi!“
Pitali smo je i koliko, prema njezinom mišljenju ima potencijala za razvoj znanstvene karijere u Šibeniku. „Smatram da Šibenik ima šansu iako je još uvijek na početku stvaranja uvjeta za promicanje ozbiljnog znanstvenog rada i ustanova koje to podržavaju, što se naravno ne može postići preko noći. Ipak, ako Šibenik na vrijeme shvati pozitivne efekte koje može ostvariti aktiviranjem ljudskih potencijala iz različitih područja znanosti, kao grad bi s vremenom mogao u punom smislu postati znanstveno atraktivan, kako za same znanstvenike, tako i za studente.“
