Prije 72. godine, 3. studenog 1944. godine oslobođen je Šibenik od fašista. Danas se tom datumu službeno ne pridaje previše značaja unatoč tomu što su i Hrvatska i cijela Europa utemeljene upravo na nasadima antifašista, ali i tomu što su žitelji Šibenika i šibenskog područja masovno sudjelovali u antifašističkoj borbi. Šibenik je, kao i u Domovinskom ratu u narodnooslobodilačkoj borbi i pružanju otpora fašističkim okupatorima. Prilikom oslobođenja Šibenika nije bilo gotovo nikakve borbe, a sve snage antifašisti su usmjerili na Knin gdje je vođenja jedna od najvećih bitaka 2. Svjetskog rata koja je trajala oko mjesec dana.
U nekadašnjoj općini Šibenik je prije 2. Svjetskog rata živjelo nešto više od 37.000 stanovnika, ali je tijekom 1944. taj broj pao na oko 16.000, a u samom gradu je ostalo samo 6.000 stanovnika. U NOB – u aktivno je sudjelovalo 12 posto stanovništva, do kraja rata i oslobođenja taj se broj popeo se na 21 posto, a kada se tom broju pribroje osobe koje su zbog pripadnosti Narodno oslobodilačkom pokretu odvedene u zatvore i logore, onda je u antifašističku borbu bilo uključeno čak 35 posto stanovnika bivše općine Šibenik.Poginulo ih je više od 4 500. Narodnim herojima su proglašeni ovi borci iz Šibenika: Slobodan Macura Bondo, Vladimir Peran, Miro Višić, Mate Staničić, Dinko Šurkalo, Nikola Sekulić Bunko, Ljubo Truta.
Šibenik je u drugome svjetskome ratu pretrpio strašna razaranja, prema povjesničarima možda jedna od najgorih u svojoj povijesti. Za vrijeme drugog svjetskog rata Šibenčani su velikom većinom bili u partizanima. Puno ih je na to bilo prisiljeno već 1941., a najviše ih se partizanima dragovoljno pridružilo 1943. nakon kapitulacije Italije. Mnogo ih je poginulo na bojišnicama diljem bivše Jugoslavije, a najviše u Hrvatskoj i BiH. 1944.
Uoči oslobađanja, kako je pisao povjesničar dr. Nikola Anić, u Šibeniku su se utvrdile jake njemačke snage, a uz glavninu njemačke 264. divizije u grad su pristigle i neprijateljske snage iz Zadra, Splita i Trogira, te s otoka s topništvom, pomorskom pješadijom i trupama koje su se uspjele izvući iz oslobođenih dijelova Dalmacije. Nijemci su osnovali posebnu borbenu grupu nazvanu Alerman, po imenu zapovjednika 892. puka 264. divizije koji je dobio zapovijed da se sa svim snagama utvrdi i brani Šibenik do zadnjeg čovjeka.
U noći sa prvoga na drugi studenoga, u obranu Šibenika krenulo je oko 10 tisuća boraca 26. dalmatinske divizije koji su na raspolaganju imali 35 lakih tenkova tipa «Stuart» i 12 takozvanih «Blindi», oklopljenih automobila s jakim topovima od 75 milimetara. Iz pozadine ih je podupiralo jako topništvo. Neprijateljske snage u Šibeniku, a bilo ih je oko dvije tisuće pješaka, mornara, pozadinaca i topnika, kao i nešto ustaša, nisu imali šansu pred silom osloboditelja koji su paralelno s napadom na grad, odigrali i nekoliko značajnih akcija u zaleđu.
