Nadbiskup i metropolit zagrebački Alojzije Stepinac objavio je na današnji dan 25. veljače 1941. godine da će predvoditi „narodno hodočašće u rodni grad blaženoga Nikole Tavelića, starodrevni Krešimirov Šibenik“.
Hodočašće je trebalo biti održano od 24. do 26. svibnja 1941. godine, ali do njega nije došlo iako su bile obavljene sve pripreme. Ni nadbiskup Alojzije Stepinac ni hodočasnici nisu mogli doći jer je šest dana prije njegovog početka, 18. svibnja 1941. godine Nezavisna država Hrvatska potpisala u Rimu ugovore s Kraljevinom Italijom po kojima Italiji pripadaju Šibenik, Zadar, Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet te dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Ugovore su potpisali Ante Pavelić i Benito Mussolini.
Tako se Šibenik nakon 20 godina tavorenja u Kraljevini Jugoslaviji ponovno našao pod vlašću Italije i više nikakvo hodočašće Nikoli Taveliću kojeg se kao mučenika počelo slaviti, posebno u Šibeniku, već od 1392. godine. Nikolino štovanje odobrio je papa Lav XIII. 1889. godine. Ono se raširilo u razdoblju između dva svjetska rata, a 1970. godine papa Pavao VI. proglasio ga je svetim.
Stepinac je 25. veljače 1941. godine pozvao vjernike na hodočašće u Šibenik „rodno mjesto blaženoga Nikole, gdje se u crkvi otaca Franjevaca Konventualaca nalaze njegove moći, prva i najstarija njegova slika, prvi njegov oltar i gdje se sačuvao neprekidno kult na¬šega blaženika kroz 550 godina i spisi njegovog svetačkog mučeništva, a na temelju svega toga očekuje hrvatski narod njegovu skru kanonizaciju — proglašenje Svecem za cijelu katoličku Crkvu. Štovanje blaženoga Nikole prodrlo je kroz kratko vrijeme u sve slojeve našega narodu, a prešlo je i preko granice naše domovine, te se svuda dižu slike i oltari crkve u čast ovog svetog Hrvata. Bezbrojne zahvalnice najbolji su svjedok o njegovom moćnom zagovoru kod Boga. Zato na ovo hodočašće pozivamo sve mnogobrojne štovatelje blaženoga Nikole iz svih hrvatskih krajeva, da se na ovom svetom mjestu zahvale i pomole našem svetom sunarodnjaku i isprose od Boga njegovu što bržu kanonizaciju“.
Hodočasnički vlak trebao je krenuti iz Zagreba za Šibenik 24. svibnja u 19 sati i stići u Šibenik 25. svibnja ujutro, a povratak je bio organiziran tako da se hodočasnici vrate u Zagreb 26. ujutro . Hodočašće je u Zagrebu organizirao Odbor za hodočašće blaženoga Nikole Tavelića, Zagreb, Sv. Duh 29, a u Splitu Samostan Franjevaca Konventualaca Split, Na obali. Hodočasnici iz Splita trebali su krenuti prema Šibeniku 24. svibnja ujutro parobrodom koji je trebao pristajati Trogiru, Rogoznici i Primoštenu te prihvatiti hodočasnike iz tih mjesta.
Hodočašća nije bilo niti je nadbiskup Stepinac uspio doći u Šibenik koji je 18. svibnja 1941. godine predan Italiji, 1943. prividno vraćen u NDH ali je ostao pod okupacijom njemačkih nacista i četnika, a 1944. godine su ga oslobodili antifašisti.
Unatoč tome štovanje Nikole Tavelića bilo je toliko jako i toliko duboko ukorijenjeno u narodu da veliko narodno i vjersko slavlje u Šibeniku kada je 1970. godine u Rimu proglašen svetim, nitko nije mogao osujetiti, pa čak ni jugoslavenska komunistička vlast.
