U Šibeniku je počelo suđenje težacima komunistima te nekolicini radnika i učenika iz Vodica, Šibenika, Dubrave i Mandaline te s otoka Prvića i Zlarina zbog širenja komunističke propagande te prikupljanja oružja i eksploziva u cilju dizanja revolucije i nasilne promjene političkog i socijalnog poretka u državi.
Pred suca Okružnog suda izvedeno je 37 osoba, među kojima 26 težaka komunista, dva učenika, jedan ribar i osam radnika različitih zanimanja. Optužene komuniste, članove komunističkih grupa pro bono brane najbolji šibenski odvjetnici dr. Smolčić, dr. Štambuk, dr. Jurin, dr. Vlašić, dr. Cindro, dr. Dulibić i dr. Malešević.
Suđenje, koje je počelo na današnji dan 29. kolovoza 1934. godine, izazvalo je golemo zanimanje u Šibeniku i Vodicama. Simpatije Šibenčana i Vodičana bile su na strani težaka komunista koji su željeli svrgnuti mrski režim Kraljevine Jugoslavije koji je "gušio narodne i hrvatske nacionalne slobode".
Optuženi komunisti, posebno vodički težaci bili su iskusni, educirani, dobro organizirani i naoružani komunistički aktivisti. Većina vodičkih težaka komunista bila je aktivna u borbi protiv režima i prije nego što je 1925. godine osnovana vodička komunistička stranka pod imenom Nezavisna radnička partija koja je imala četiri ćelije i najmanje 50 članova. Ideje komunizma u Vodice su, rečeno je na suđenju, 1923. godine iz Zagreba donijeli Joso Šprljan i Filip Juričev. Vodički komunisti bili su vrlo aktivni i odlično organizirani, a 1931. godine kada su na čelo stranke došli Kamilo Pamuković, Just Šprljan i Petar Šprljan, postali su opasna prijetnja "omraženom nenarodnom režimu Kraljevine Jugoslavije".
Na današnji dan 29. kolovoza 1934. godine pred sud su izvedeni težaci komunisti iz Vodica: Ante Šapanja, Tomislav Markoč, Joso Šprljan, Ante Ivas, Alfons Petrov, Ljubo Petrov, Stipe Zore, Benjamin Udovičić, Vicko Šprljan, Nikola Grgurev, Paško Juričev Tabakin, Frane Roca, Cvitan Španja, Filip Juričev i Šime Višnjić te težaci Frane Kursar iz Prvić Šepurine, Filip Lučev iz Prvić Luke, Jozo Dodig i Jerolim Ivanda iz Zatona i Roko Kokić iz Dubrave. Uz njih pred sud su izvedeni Vlade Popović iz Zadra komunistički aktivist u Vodicama te trgovac Šime Klarić, konobar Ivan Lasan i stolar Herman Maroti iz Šibenika i ribar Jakov Mišura iz Mandaline, radnci Petar Španja, Stanko Mičin, Paško Dane Roca i Toma Vukov te učenici Dražislav Markov i Benedikt Cukrov
Komunistička organizacija Vodica imala je tiskarski stroj pomoću kojeg je tiskala letke i glasilo "Proleteri svih zemalja ujedinite se" koje su uređivali i za njih tekstove pisali težaci, te dovoljno oružja i streljiva "da može u pogodnom trenutku pristupiti otvorenoj akciji". Petar Španja i Josip Ivanda, bili su zaduženi za eksloziv namijenjen onesposobljavanju električne centrale na Slapovima Krke s ciljem da se u Šibeniku "izazove mrak i nered".
Tomislav Markoć, Stanko Mičin i Ante Ivas već su bili osuđivani po Zakonu o zaštiti države jer su 1933. godine izvjesili crvenu komunističku zastavu u središtu Vodica.
Vodički komunisti oružje i tiskaru skrivali su u Zatonu i na Srimi, a održavali su stalne veze s vođama šibenskih komunista Davorom Drezgom i Eolom Dulibićem.
Svi optuženi na sudu su se izjasnili kao Hrvati i katolici. Državni tužitelj je za vodičke težake komuniste tražio smrtnu kaznu, a za ostale "doživotnu robiju i robiju od 20 godina".
