Nije teško zaključiti da iza zavidnih rezultata djece i mladih s tjelesnim invaliditetom u Šibeniku, o kojima smo pisali, osim njihove volje i discipline te požrtvovnosti njihovih roditelja stoje i predani i uspješni treneri, kineziolozi koji su se uz svoj redovni posao posvetili radu s djecom i mladima s invaliditetom i to bez nekim posebnih poticaja i nagrada nego jednostavno zbog toga što ih to ispunjava i motivira.
Košarkaški trener Ivo Križanac prihvatio je poseban izazov - trenira 90 postotnog invalida Antonia Šaršanskog, četrnaestogodišnjeg mladića koji ima problema s nogama i šakama, a sada je već na dobrom putu da bez problema baca trice.
"Do sada sam radio samo sa zdravom djecom, a Antonio mi je prvi učenik s tjelesnim hendikepima. Već godinu dana treniram s njim jedan na jedan i ugodno sam iznenađen njegovim napretkom. Radio sam do sada sa zdravom djecom većina koje nema niti promil te njegove snažne volje. Počeo je bacati loptu u koš sa svega metra i pol, a sada ima i uspješna slobodna bacanja. Ja sam njegov individualni trener zahvaljujući EU projektu koji je dobio KK Galeb. Da nije toga Antonio ne bi dobio takvu šansu za učenje košarke i to me smeta. Pitam s e što će biti nakon što ovaj projekt završi. Mislim da bi Županija i Grad Šibenik trebali stati iza ovakvih mladih ljudi jer njih nema puno ", kaže trener Križanec.
Jednako entuzijastični su i kineziolozi Luka Čupić i Josip Knežević koji su u suradnji s Udrugom Aurora koja okuplja djecu i mlade s tjelesnim invaliditetom inicirali osnivanje Karate kluba osoba s invaliditetom Krka Šibenik.
Luka Čupić porijeklom Drnišanin, živi u Šibeniku, a zaposlen je u Hotelijersko turističko - ugostiteljskoj školi u Zadru i trener je u klubu Krka.
"Ovo mi nije prvo iskustvo rada s djecom s posebnim potrebama. Dok sam studirao u Zagrebu radio sam na dva EU projekta s djecom s posebnim potrebama u suradnji s ustanovom "Slava Raškaj ", a i u srednjoj školi u Zadru u kojoj radim imamo posebne odjele za djecu s teškoćama u razvoju", kaže on.
Nije mu drago pitanje o tomu što je drukčije u radu s djecom s invaliditetom i spremno odgovara:
" Nije ništa drukčije. Njih treba gledati jednako kao i drugu djecu i svakom pojedincu prilagoditi trening. Treba probiti taj led, oni su sportaši kao i svi ostali, sa svojim potrebama i interesima", objašnjava.
Karate klub djece s invaliditetom Krka osnovan je prije godinu i pol dana i vrlo brzo su postigli odlične rezultate.
"Antonio Šaršanski je nakon svega nekoliko mjeseci treninga postao viceprvak u kategoriji osoba u kolicima do 16 godina i to je fantastičan rezultat za nekoga tko se tako kratko bavi tim sportom. Julija Karadakić je prvakinja Hrvatske za osobe s invaliditetom preko 18 godina. Konkurencija je bila oštra. To je turnir za izbor za parakarate reprezentaciju. Stvarno smo ponosni na njihove rezultate. Inače imamo petero - šestero djece, uglavnom u invalidskim kolicima. Puni su elana, ali primjećujem da su opterećeni predrasudama okoline da se zbog svojih hendikepa ne mogu baviti sportom. Žao nam je što nismo nastavili s treninzima i još jače dokazali da to nije tako. Koronakriza nas je omela. Nakon ljeta pokušali smo naši primjerenu dvoranu, a sada kada smo je napokon našli ponovno ne možemo trenirati jer su pooštrene epidemiološke mjere", objašnjava Čupić.
"U komunikaciji između nas trenera i Udruge "Aurora" rodila se ideja o uključivanju djece u karate sport. Nakon par treninga vidjeli smo da se djeci jako svidio karate. tako smo kolega Čupić i ja postali treneri djeci i mladima s invaliditetom, s obzirom na to da smo oba dvoje magistri kineziologije i nositelji crnog pojasa u karateu. Odlučio sam se usmjeriti na treniranje osoba s invaliditetom zbog toga što nisam ranije imao takva iskustva, ali vidio sam mogućnost da nekome mogu svojim znanjem i kompetencijama pomoći t. To mi je predstavljalo određeni izazov i bila mi je čast pomoći osobama s invaliditetom. Izuzetno me veseli rad s njima jer i od njih jako puno učimo i kao ljudi i kao treneri", kaže njegov kolega Knežević.
Obojica se, kao i trener Križanec, slažu s tim da su u lokalnoj zajednici vidljivi pomaci kada je riječ o poticanju djece i mladih s invaliditetom da se bave sportom i stvaranju potrebnih uvjeta za to, ali i da bi trebalo napraviti puno više.
"Ne postoje za sada optimalni uvjeti u lokalnoj zajednici, ali sigurni smo da će predstojeće vrijeme donijeti bolje uvjete za bavljenje sportom osoba s invaliditetom. Danas ih je malo u sportu pa bi trebalo napraviti puno više da se među njima populariziraju sportske aktivnosti i da ih se potakne da se uključe u njih i uvjeri da im njihovi hendikepi nisu prepreka", zaključuju.
Ovaj tekst je objavljen zahvaljujući financijskoj potpori Agencije za elektroničke medije za serijal od šest tekstova pod nazivom "Mi smo snažniji od prepreka jer prepreke su samo u glavi".
Autorica Diana Ferić
FOTO/ Diana Ferić
