Marina Pavković, ekonomistica i doktorica arhitekture te stručnjakinja na području prostornog brendiranja i urbanog razvoja I gost-predavač na katedrama za projektiranje i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu ocijenila je za portal TRIS da je gradnja golf igrališta na Prukljanu bezuman prijekt. Pozvala je i šibensko – kninskog župana Marka Jelića da reagira i zaustavi ga.
“Pasivno promatranje spornih odluka, državne ili lokalne vlasti, kao i mirenje s njima bez propitivanja od strane javnosti, štetno je za svaku zajednicu. Rezultati krivih politika vidljivi su na padu ukupnog broja stanovnika Hrvatske ispod četiri milijuna. Samo Šibensko-kninska županija izgubila je sto tisuća ljudi. Zdrava logika govori da nitko ne napušta mjesto na kojemu mu je dobro. Tri Šibenika su poručila da im u rodnom kraju nije dobro i da traže bolje mjesto za život. Iako se radi o županiji koja je na moru. Još jedan podatak je frapantan. Rast stambenih jedinica u županiji je toliki da statistički svaki stanovnik županije “živi” u vlastitom stanu. S obzirom da znamo da nije tako i da većina mladih obitelji nema mogućnost priuštivog stanovanja, nego je cjeloživotnim kreditima prisiljena na ‘bankarsko ropstvo’, jasno je da se radi o turističkom smještaju. Skandalozan primjer prostorne devastacije je Žaborić u kojemu je omjer ukupnih stambenih jedinica naspram stalno nastanjenih gotovo 4:1. Sve to bez sustava kanalizacije, s mnoštvom septičkih jama i s nakaradnim urbanizmom. Ključno pitanje je što županija želi? Beton ili ljude? Ekonomska održivost bez prostorne i ekološke održivosti nije moguća. A ako nema ekonomske održivosti nema ni demografske. Projekt golfa na Prukljanu je relevantan primjer odustajanja od ljudi i njihovog opstanka na djedovini”, kazal je za TRIS M. Pavković.
Ona se pita, a to pitanje upućuje i javnosti: tko razuman može, u vremenu klimatskih ekstrema i suša, krčiti šumu i prirodno raslinje da bi sijao travu za golf, monokulturu, koju će potom pesticidima i enormno velikim količinama vode prisilno održavati na životu?
-Čini se da svi uključeni u forsiranje ovog projekta pate od ozbiljnog deficita društvene odgovornosti. Od investitora do lokalnih i državne vlasti. Za očekivati je da investitor gleda isključivo profit, bez obzira na okolišne posljedice, ali je najmanje to očekivati od državne i lokalne vlasti kojima je zajednička imovina povjerena na čuvanje i održivo upravljanje. Pravo pitanje je da li će dr.sc. Marko Jelić, župan šibensko kninski dopustiti da se ovakav prostorni ekocid dogodi u njegovom županijskom dvorištu? I to prije nego se napravi Studija procjene utjecaja projekta na okoliš. Hrvatska loša praksa, naime, dozvoljava da se studije utjecaja na okoliš rade post festum i u organizaciji investitora – što je apsurd već samo po sebi. – upozorava Pavković.
-Od župana Jelića, doktora molekularne biologije, za očekivati je da razumno procijeni održivu budućnost ovog izuzetnog područja, spriječi potencijalne štete i razvija alternativne i ekološki lukrativne projekte, umjesto da pusti da Prukljan šaptom padne. – zaključuje Marina Pavković.
Hoće li Prukljan šaptom pasti ovisi i o ljudima koji žive na ovom području, istima onima koji su se znali srčano boriti i obraniti protiv raznih okupatora, fašista, nacista, četnika i velikosprske agresije, i njihovim potomcima.
Tako je i očuvan ovaj prostor. No zbog čega je očuvan, pitaju se i neki od onih koji su devedesetih branili po okolnim brdima i selima ‘djedovinu’ od agresora, ako se ista sada pretvara u djedovinu s rupama, te se bez ikakvog otpora milijuni kvadrata zemlje prepuštaju kao da se radi o nečem bezvrijednom, a ne jednom od najvrijednijim i najljepšim dijelovima Hrvatske.
Prukljansko jezero je zaštićeni i jedinstveni eko sustav, a krško tlo, raznolika vegetacija i voda rijeke Krke, dragulji su šibensko kninske županije, te su ujedno najbolji čuvari od ekstremnih klimatskih promjena koje nadiru i evidentno razaraju, napominje ona.
“Ideja da se prukljanski samoodrživi krajolik, koji se prirodno obnavlja i buja bez intervencije i potrošnje vode, pretvori u vlastiti surogat, izvan je pameti. Evropska agencija za zaštitu okoline navodi da prosječna potrošnja vode za golf terene iznosi između 6.500 do 10.000 kubika vode po hektaru godišnje. Preračunato, na prukljansku će se golf travu, tretiranu pesticidima, bacati oko milijun kubika pitke vode godišnje. To je, primjerice, jedna sedmina od ukupno vode koju je šibenski vodovod isporučio prošle godine. Prostorno, radi se o 200 hektara zemljišta. Pedeset hektara država prodaje, a ostatak daje na 99 godišnju koncesiju – dulje od ljudskog vijeka još nerođenog djeteta. Na 50 prodajnih hektara planira se gradnja hotela s 1.500 soba i luksuznih vila. Na ostatku zemljišta planiran je golf teren s 18 rupa i pratećom infrastrukturom. U projekt je uključena i 50 godišnja koncesija za nautičku marinu i dvije plaže. Sva ta gradnja u zelenom pojasu, bez fingiranja s golf terenom, ne bi bila moguća….”, ističr Marina Pavković. Ona smatra tra kako od tog projekta lokalni stanovništva neće dugoročno imati nikakve benefite, nego nasuprot tome – štete.Vlada RH dala je, kao što je poznati na 99 godina zemljište uz Prukljansko jezero za gradnju golf terena. Planirano je da sena površini nešto manjoj od200 hektara izgradi golf igralište s 18 rupa i pratećom smještajnom infrastrukturom – hotelom i turističkim vilama kapaciteta do 1500 ležajeva, te lukom nautičkog turizma i dvije plaže . U Šibeniku i Šibensko – kninkoj županiji uglavnom se šutke glefda na taj opasni projekt,a među rijetkim koji ga osporavaju je šibenski gradsko vijećnik NL Stipe Petrina Rikard Matrezi koji je za TRIS kazao:
“Štogod da ode u prirodu s golf-terena može imati katastrofalne posljedice. A riječ je o kemijskim sredstvima za tretiranje golf-terena- Je li posrijedi sljepilo ili zamračenje uma, koje čini da se ljudi vesele i odobravaju izgradnju travnatih golf terena za čije je održavanje godišnje potrebna trećina od ukupne potrošnje vode cijelog Šibenika. Vodovod ne može isporučiti toliko vode bez zahvata u podzemne vode ili desalinizacije morske vode, grubog narušavanja podzemnih tokova te kiselosti i solnih karakteristika tla Tu je i problem gnojiva na golf terenima. A i povećanje pomorskog prometa sasvim izvjesno utjecati na razvoj školjkarstva u šibenskom zaljevu”.
Cijeli tekst pročitajte na TRIS
