Branitelji okupljeni oko Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata "Jastrebovi", Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Šibensko - kninske županije i Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, ogranak Rogoznica, koji se ne mire s, kako tvrde, neistinama, krivotvorinama i proizvoljnim ocjenama koje je o Šibeniku u Domovinskom ratu i bitci za Šibenik u rujnu 1991. godine u svojoj knjizi "Samo istina", iznio general Rahim Ademi, oglasili su se novom objavom u kojoj kažu:
-Nastavljamo se istinom boriti protiv laži generala Ademija koje on nameće kao jedinu ultimativnu istinu o Domovinskom ratu, napose bitci za Šibenik. Protiv Ademija i njegovih laži koje je iznio u knjizi „Samo istina” borimo se vjerodostojnim podacima, činjenicama i svjedočenjima izravnih sudionika i zapovjednika postrojbi koje su u Domovinskom ratu sudjelovale u bitkama na šibenskom području te bitci za Šibenik. Osuđujemo način na koji je general Ademi opisuje bitku za Šibenik, a posebno način na koji je preuveličava i netočno prikazuje svoju ulogu u obrani Šibenika. - te naglašavaju da osobni doprinos generala Rahima Ademija obrani Šibenika ne negiraju, ali osuđuju njegov, kako kažu, sramotni prikaz bitke za Šibenik i pripisivanje pobjede nad neprijateljem isključivo sebi te ističu da zbog toga ne mogu i ne smijemu dozvoliti da knjiga generala Rahima Ademija „Samo istina”, bude izvor istine o Domovinskom ratu i temelj za pisanje povijesti Domovinskog rata i borbe Hrvatske za slobodu i neovisnost.
U novoj, već 24. objavi koju prenosimo u cijelosti, šibenski branitelji navode:
U arsenalu laži krivotvorina generala Ademija o bitci za Šibenik u rujnu 1991. godine u njegovoj knjizi „Samo istina” na 108. stranici stoje ove rečenice : Nigdje se ne spominje ni golemi doprinos inženjerije 113. brigade ZNG-a koja je već 16. runa 1991. izvršila zaprečavanje Šibenskog mosta. Po dolasku na most neprijatelj je primijetio kako naši inženjerci obavljaju zaprečavanje od mosta prema Ininoj benzinskoj pumpi i direktnim pogotkom pogađa kamion s 1500 kg eksploziva, i to zadnji koji smo imali. Tada je Mladić zapovijeda pukovniku Lisici da ne prelazi most jer je možda miniran te naredio da u tijeku 17. rujna izviđanjem ustanovi je li miniran ili nije.
Ademi laže. Inženjerija 113. brigade ZNG-a nije 16. rujna izvršila zaprečavanje Šibenskog mosta nego samo magistrale i to između mosta i Šibenika, ali nije zbog nepripremljenosti obrane, zakašnjelih zapovijedi pa i nepostojanja cjelovite strategije obrane Šibenika mogla učiniti ništa na pravcu prodora tenkova i postrojbi JNA. Isto tako kamion s 1500 kilograma eksploziva koji je uništio tenk JNA nije bio ni jedini ni zadnji koji su imali branitelji Šibenika. Uz sve to apsolutno su diskutabilne tvrdnje generala Ademija o navodnim zapovijedima koje je Mladić dao pukovniku Lisici. Nameće se i pitanje, ako Ademi nije sve to izmislio, odakle je i iz kojih izvora doznao da je Mladić zapovijeda pukovniku Lisici da ne prelazi most jer je možda miniran te mu naredio da izviđanjem ustanovi je li miniran ili nije?
General o tom segmentu bitke za Šibenik očigledno ne zna ništa. On po svemu sudeći tek prepričava događaje o kojima je čuo iz druge ruke i o njima priča svoje bajke što je i logično jer u njima nije osobno sudjelovao, a po svaku cijenu želi prikazati sebe kao spasitelja Šibenika.
Istina je sljedeća: Inženjerija 113. brigade odmah po formiranju u lipnju 1991. godine (u nju su bili uključeni i branitelji koji su već od veljače 1991. godine radili na izradi oružja i eksplozivnih naprava) pokrenula je obimnu ratnu proizvodnju. Početkom rujna 1991. godine inženjerijska postrojba imali je snagu satnije. U početku njena prioritetna zadaća bilo je zaprečavanje, a kasnije utvrđivanje položaja, kopanje rovova i zaklona. Inženjerija 113. brigade ZNG-a izrađivala je minsko-eksplozivna sredstva u početku u TLM-u, a potom u TEF-u. Šibenski inženjerci izrađivali su čak i ljepljive protuoklopne mine, bacače bombi, protutenkovske mine u drvenim sanducima, rasprskavajuće mine te molotovljeve koktele. Uoči bitke za Šibenik inženjerija 113. brigade radila je na zaprečavanju nekih prometnica te obavljala pripremna bušenja na pretpostavljenim pozicijama gdje bi se mogli zaustaviti eventualni prodori tenkova. Imala na raspolaganju velike količine eksploziva te je, uz ostalo, svojim sredstvima sudjelovala i u minirali Splitskog aerodroma, a neka je sredstva slala i u Vukovar. Zapovijed za zaprčavanje Šibenskog mosta i prilaznih putova inženjerija 113. brigade dobila je 16. rujna 1991. godine u trenutku kada su tenkovi i postrojbe JNA već krenule prema mostu i Vodicama. Prilaze mostu žurno se zaprečavalo kamionima natovarenim kamenjem i čeličnim ježevima. Inženjerci su se u posljednjem trenutku povukli preko mosta prema Šibeniku, a dio policajaca i gardista koji su trebali ući u borbu s tenkovima ostao je na vodičkoj strani. Prva granata koju je ispalio tenk JNA po izbijanju na plato Šibenskog mosta pogodila je kamion s eksplozivom kojim je navodno (to još nije potvrđeno) trebalo minirati Šibenski most. Činjenica je da je inženjerija 113. brigade bila prekasno upućeni na zaustavljanje prodora tenkova JNA prema Šibenskom mostu i Vodicama i nije ga imala vremena obaviti jer su morala povući pred tenkovima koji su već izbijali na Šibenski most. Zaprečavanje i miniranje tenkoprohodnih pravaca bilo je, prema potvrdama samih inženjeraca dobro zamišljeno, ali nije pravovremeno provedeno za što odgovornost snosi zapovjedništvo 113. brigade ZNG-a. Ne stoje dakle tvrdnje generala Ademija da je inženjerije 113. brigade ZNG-a već 16. runa 1991. izvršila zaprečavanje Šibenskog mosta.
Svjedočenja:
Zoran Smolić, u rujnu 1991. godine zamjenik zapovjednika satnije i zapovjednik voda inženjerije 113. brigade ZNG-a:
-Kada su tenkovi JNA pošli prema Šibeniku 16. rujna negdje poslije podne dobio sam nalog da sa svojom grupom za zaprečavanje uzmem kamione, takozvane dampere, i zapriječimo cestu iz Zatona i Benkovačku cestu. Zapovijed za zaprečavanje dobili smo kada su tenkovi već bili na putu prema Šibenskom mostu. Radili smo na zaprečavanju Benkovačke cesti i stavljali ježeve kada su naišli ljudi iz specijalne policije. Pitao sam jesu li posljednje ili ima li još netko od naših i mogu li zatvoriti cestu preprekama i minama. Kada su rekli da nema više nikoga, cestu smo zatvorili i povukli se preko mosta. Jedan dio garde i policije ostao je s vodičke strane mosta. Dio njih išao je prema Martinskoj i Jadriji, a dio prema Vodicama. Prva granata koja je tenk JNA ispalio prilazeći platou na Šibenskom mostu pogodila je kamion TAM s oko 1500 kilograma eksploziva kojim je, navodno trebao biti srušen Šibenski most. Kažem navodno jer to je samo nepotvrđena priča. Na svu sreću Šibenski most nije bio miniran. Mislim da je eksplozija do koje je došlo kada je kamion pogodila grana, iznenadila neprijateljsku vojsku i tko zna što su mislili. Ta eksplozija otkinula je prednji dio našeg dampera iz kojeg je Marko Aužina uspio izići koji minut prije. Dijelovi su padali u more kod mosta. Tko je dao zapovijed da se minira most ja ne znam. Znam samo da mi je rečeno da napravimo sve što znamo i umijemo da neprijatelj ne prijeđe most. Trebao je minirati cestu prema Zatonu, ali to nismo uspjeli napraviti jer smo kasno smo kasno upućeni na taj zadatak. Mineri ili kako smo ih tada zvali pioniri, jednostavno imali vremena bilo što napraviti jer su tenkovi već nadirali prema mostu. Imali smo pripremljen teren za miniranje prije ulaza u Zaton od strane Gaćeleza. Tu je trebalo dovesti i materijal za zaprečavanje, postaviti mine i maskirati ih, ali prije nego što smo to uspjeli napraviti tenkovi su već prošli. Na Jadranskoj magistrali mine su bile postavljene iznad priručnog skladišta današnje tvrtke „Ljuba 94” prema benzinskoj pumpi. To su bile mine koje smo sami napravili. Na križanju gdje je danas kružni tok kod „Interspara” bile su postavljene plinske boce. To je sve što smo uspjeli uraditi na usporavanju i zaustavljanju neprijateljske kolone. Tu noć trebao je uslijediti napad na vojarne. Naša postrojba je čekala s kamionima da se to dogodi i da izvučemo nešto oružja. U stvari nas su više zanimale mine koje su nam bile neophodne za zaprečavanje prometnica, ali do toga nije došlo, ne znam zašto.
Jere Gracin - u bitci za Šibenik pripadnik 3. voda, 2. bojne, 3. satnije 113. brigade ZNG-a:
-Bili smo na odmoru od bitaka u Velikoj Glavi kada su nas 16. rujna pozvali da se hitno javimo u hotel "Monting" u Šibeniku. Kada smo došli rečeno nam je da dolaze tenkovi na most i da mi idemo tamo. Uvjeravali su nas da je sve blokirano i minirano da nema nikakvih problema, ali pokazalo se da to nije bila istina. Ukrcali smo se u kamion, ali nismo krenuli jer su nam naredili da idemo u podrum "Montinga" zbog napada aviona iz smjera Mostara. Rečeno nam je da je opasno ići prema mostu. Čekali 15-20 minuta, ukrcali se na kamion i odmah ponovno iskrcali i vratili se u podrum radi nove dojave o avionima. Na most smo došli možda pet minuta prije tenkova JNA, a da smo zakasnili još pet minuta tenkovi bi bili već na mostu i imali bi nas kao na dlanu. S nama je išao i kamion pun eksploziva, onog s kojim su navodno već sve minirali i zapriječili. Prvi tenk JNA kada je izašao na most vidio je taj kamion koji je tu bio ostavljen jer su ljudi otišli vidjevši da je vrag odnio šalu i kada je tenk ispalio granatu u njega to je bilo kao u Hirošimi. Ja ne znam koliko je na njemu bilo eksploziva, kažu dvije tone. Za početak je to bio užas. Rasporedili smo se oko ceste bez zaklona. Nismo znali kuda ići, kuda krenuti a da ne nastradamo od naših. Uspjeli smo se izvući magistralom do usjeka kod Srimske lokve. Tu smo zanoćili, a sutra smo išli u Vodice. Vodičani su bili domaći i kako su oni tražili mi smo se ponašali. Bili smo pod njihovim zapovjedništvom. Ne pamtim datum, ali kada smo išli oslobađati most bila je priča da su se četnici povukli. Pucali su topovi sa Žirija i priključio se neki minobacač. Nitko im nije javio da smo mi tamo pa su pucali po nama. U stvari možda su nas i spasili jer su nas usporili. Da smo prešli Stankovačku cestu kako smo namjeravali našli bi se usjeku u kojem su bili tenk i samohotka, a mi nismo imali ništa za borbu protiv oklopa. Imali bi nas kao na dlanu.
