Šibenik pred drugim razvikanim turističkim destinacijama ima prednost u tomu što je još neiskvaren, ne tri posljedice masovnog turizma što su prepoznali i svi dionici u izradi Strategije regenerativnog turizma šibenske stare gradske jezgre do 2030. godine koja je danas predstavljena javnosti u prostoru Civitas Sacre.
Dino Karađole, direktor TZ Grada Šibenika koja je naručitelj te strategije u uvodu je kazao da Šibenik ne želi ponoviti greške nekih drugih destinacija koje su podlegle masovnom turizmu poput Dubrovnika, Splita pa i Zadra i da je ova strategija „obrana od opasnosti masovnog turizma” u povijesnoj jezgri Šibenika koja je važna kao i njegove tvrđave.
Njezina autorica je dr.sc. Irena Ateljević koja je takve studije radila za mnoga područja u svijetu, ali joj je posebna čast, kako je danas kazala, što je sada izradila i za svoj rodni grad. Više puta je naglasila upravu suautorstvo građana koji su joj svojim primjedbama , prijedlozima i dojmovima na radionicama pomogli da definira kakav turizam Šibenčani u žele svojoj povijesnoj jezgri žele Pokazalo se da su na tragu upravo onoga što je trenutno IN u svijetu, a to je razvoj održivog turizma za što se zalaže i Svjetska turistička organizacija. Ova strategije ide korak dalje jer dok se održivi turizam zasniva na očuvanju i održavanju postojećih resursa regenerativna renesansa u turizmu ide za tim da se resursima udahne novi život. Dok se donedavno išlo za globalizacijom sada je na sceni lokalizacija, a u turizmu to znači promocija autohtonih, lokalnih vrijednosti. Uspješnost turističkog razvoja nije više u broju noćenja i posjeta nego u tome koliko dobrobit donosi lokalnoj zajednici. Jedno od načela od koji se polazi u ovoj strategiji je da se lokalno stanovništvo mora dobro osjećati u svojoj zajednici, a turisti moraju doći uživati u tome što je njima dobro.
Dr.sc. Ateljević je u izradi strategije krenula od mišljenja i stavova građana i poduzetnika koji su sudjelovali u radionicama. Tražila je od njih da opišu kakav bi Šibenik bio da je osoba. Većina je napisala ponosan i neiskvaren. Prikazali su ga kao sredovječnog muškarca koji je istodobno tvrdoglav, ponosit, pomalo sirov, jak kao stina ali i tajnovit, lijep, pomalo nedostižan.
U Strategiji je kao brend Šibenika, metafora koja će ga predstavljati izabran svjetionik koji je simbol svjetla, sigurne luke. Na morskom ulazu u Šibenik ima 8 svjetionika, i priča o svjetlu, izmjeničnoj električnoj energiji vezana je za Šibenik. Tu bi oznaku, kako je kazala Irena Ateljević, mogli dobiti svi poduzetnici koji pridonose razvoju regenerativnog turizma u Šibeniku.
„ Strategija razvoja regerativnog turizma grana se u dva pravca – jedan se zasniva na uzgoju i plasmanu autohtone, zdrave hrane te zdravoj pitkoj vodi i nazvali smo ga „Od polja do pijata”, a drugi se zasniva na kulturno – umjetničkih događanjima i nazvali smo ga „S pozornice na ulice”. Istraživanje koje smo proveli među turistima pokazalo je da turisti zamjeraju šibenskom turizmu to što nema restorana s autohtonom, organskom, domaćom hranom. Znači trebalo bi razvijati domaću proizvodnju, umrežiti proizvođače, nabaviti hladnjače, organizirati dostavu za ugostitelje i to bi mogao biti i poduzetnički pothvat. Druga priča je od rijeke Krke do pitke vode koja se sastoji u obnovi starih česmi i prodaju recikliranih boca sa znakom svjetionika u koje bi turisti uzimali pitku vodu i to bi bio također brend, umjesto da kupuju vodu u plastičnim bocama. Povijesnu jezgru vidimo i kao mjesto susreta umjetnika sa svim područja pogotovo mladih kojima i se davali gradski prostori za rad i performance čime bi se oživjela povijesna jezgra. Naš cilj je produžiti sezonu i privući turiste da u Šibenik dolaze cijelu godinu. To je danas u vrijeme digitalnih nomada i u vrijeme kada turisti izbjegavaju gužve i masovni turizam i traže autohtone doživljaju moguće napraviti. Četvrti stup ove strategije su inovacije i inspiracija temeljena na šibenskim inovatorima i progresivnim projektima koji su bili prisutni tijekom njegove povijesti.”, kazala je Irena Ateljević. Naglasila je da bi život u povijesnoj jezgri trebalo organizirati tako da ona Šibenčanima bude „dnevni boravak” koji će vrvjeti događajima. Sve je to razrađeno u Strategiji, a osnovne poruke namijenjene javnosti sažete se u Manifestu koji će se dijeliti u lokalnoj zajednici i šire. Niz sadržaja koji su navedeni u toj stduiji već su primjenjeni i mnogim europskim gradovima.
Irena je za svoju Strategiju, iako ona voli reći da nije njezina nego svih dionika koji su sudjelovali u njezinom nastajanju, dobila snažan pljesak i potporu no već danas se nametnulo pitanje kako je provesti i implementirati. Za to je, složili su se svi, potrebna politička volja, ali potrebno je i snažno inspirirati građane da je prihvate kao svoju, u njoj pronađu svoj interes i zadovoljavanje vlastitih potreba i da je počnu i pojedinačno primjenjivati u onome što rade. Sve to neće se dogoditi preko noći. Dino Karađole je najavio da će prvi korak biti osnivanje Akcijske skupine te da će djelovati i širiti priču o regenerativnom turizmu po sistemu koncentričnih kružnica.
