Rijetko koji mladi stručnjak, kada premine, izazove toliko iskrenog saučešća i žaljenja kao što je to slučaj s 39. godišnjim dr. Krešimirom Crnogaćom, specijalistom ortopedom na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb, Šibenčaninom koji je preminuo 30. kolovoza nakon kratke i teške bolesti. U svega nekoliko mjeseci pokosio ga je karcinom pankreasa, a došao je umrijeti u svoj rodni Šibenik koji je volio iznad svega i to ne samo na riječima. Mnogim Šibenčanima koji su se liječili na Rebru bio je uvijek pri ruci. O njemu sve najbolje govore njegovi kolege, pacijenti prijatelji, poznanici. Krešo je sin poznatog šibenskom umirovljenog doktora veterine Davora Crnogaće.
Sahranjen je u Šibeniku u petak, 1. rujna a dirljivim riječima od njega se oprostio njegov kolega, jedan od najpoznatijih hrvatskih ortopeda prof. dr. sc. Mislav Jelić.
“Krešo je počeo svoj ortopedski put na intervjuu za specijalizaciju 2010. godine. Svi smo zapamtili njegov ulazak u sobu za intervjue, tipičan Krešin ulazak. Prvo glava, onda brzi pogled lijevo pa desno pa zvonki i nasmiješeni Dobar dan sa šibenskim naglaskom.
Sjeo je i nakon nekoliko minuta očekivane nelagode, počeo je biti on, kojeg pamtimo do dan danas. Iz njega je počela prštati energija, cijela soba se napunila nekim pozitivnim nabojem, i ta snažna energija kojom je zračio je bila njegova glavna osobina sve do kraja.
Šale i prankovi
U svim komunikacijama koje smo imali od kad je dobio dijagnozu, uvijek pozitivan, uvijek vedar, svaka poruka završavala sa vidimo se, uvijek pun želje za oporavkom. Snažan duh, snažan pozitivan stav, snažna energija. Jednostavno Krešo!
Krešo je prije svega bio prekrasna duša, osoba koja je bila koheziona sila na Klinici. Njegovi prankovi su nas nasmijavali stalno. Sjećamo se dopisa iz Uprave kojim se obavještavaju djelatnici Klinike da se zbog preopterećenosti gradskih službi moramo rasporediti za čišćenje snijega oko Klinike.
Također, zbog čestih ozljeda hrvatskih skijaša u Austriji, HZZO nudi ortopedima besplatno skijanje ako će svaki dan nakon skijanja na određenom skijalištu imati sat vremena ambulantu. Bilo je dosta kolega koji su se išli zabilježiti…
Briljantan operater
Osim te ljudske topline koja ga je krasila, Krešo je bio iznimno kvalitetan ortoped i jako spretan operater. Imao je savršenu radnu etiku. Nikad nije rekao ne. Nebrojeno je puta znao imati punu salu nakon dežurstva. Svi smo redovito slušali njegov šibenski „buden ja“.
Vjerojatno je bio jedan od dva ili tri najbolja ortopeda u svojoj generaciji u cijeloj RH. Od kad je položio specijalistički ispit, vjerojatno je najbrže od svih koje poznajem napredovao u struci i njegove sposobnosti u sali su rasle svaki dan. Bio je briljantan operater.
Sve teške slučajeve koje smo imali na Klinici, a koji bi zahtijevali višesatnu i složenu operaciju, uvijek bi svi govorili: daj Kreši, bu to Krešo. Iza Kreše ostaje praznina. Prije svega ljudska, a jednako i stručna.
“Buden ja”
Ne trebamo biti religiozni da razumijemo da je život energija i da je energija neuništiva, samo se prelijeva iz jednog oblika u drugi. Krešina energija je enormna, ona se obilato prelila u negdje drugdje ili u nešto drugo, u nekoj dimenziji sigurno je.
Gdje god je, siguran sam da ih je već sve osvojio na isti način kako je osvojio sve nas ovdje. Siguran sam također da tamo već traže lopate za čišćenje snijega. A i siguran sam da su svi već čuli njegov „buden ja“
Također sam siguran da već smišlja prankove za sve nas koji ćemo jednom doći. Krešo, do tada drži se, vidimo se”, napisao je dr. Mislav Jelić.
Dirljive su i riječi kojima se od dr. Crnogaće na društvenim mrežama opraštaju njegovi pacijenti koji ga hvale i tvrde da je mnogima spasio život i da je osim što je stručan bio i susretljiv i srdačan prema svima.
Na društvenim mrežama oglasila se, nakon njegove smrti, njegova zaručnica Sanja Ćosić, anesteziologinja, opisujući zadnjih 24 sata njegova života kako bi ukazala i na za nju neprihvatljiv odnos nekih njezinih kolega liječnika koji nisu pokazali razumijevanje da mu umanje bol.
"Naša zadnja 24 sata bila su između ostalog obilježena dolascima kolega hitnjaka koji su tim teškim trenucima bili divni, obilježena našim prijateljem dr. Pilipcem koji je okrenuo nebo i zemlju da nam pomogne u svemu, tehničarem s hitne koji mu je ABS izvadio u sekundi i bez boli, a na KBC-u sa ga izboli 20 x . Obilježeni su i sestrom koja je slikala jednu od naših posljednjih fotografija kako izmoreni spavamo zagrljeni u bolničkom krevetu u box-u i zato joj hvala. Ekipi kolega koja je digla bolnicu da nam nađe krevet na odjelu u sobi u kojoj ćemo biti sami i u kojoj će on izdahnuti meni u naručju te uz majku koja ga drži za ruku", stoji u njezinoj objavi.
Napisala je taj post kako bi upozorila na svoje kolege anesteziologe koji mu, kako kaže, nisu dopustili da mirno ode.
„Za dozu subkutanog morfija kod umirućeg mladog kolege u punoj snazi ja sam morala moliti više puta i neprekidno dežurnog odjelnog liječnika i dežurnog anesteziologa. Smilovali su se i raspisali mu na listi dozu od 5 mg x 4 sc na moj izričiti zahtjev, nevoljko. I ništa više od toga. Ni kap više. Na moju molbu za kontinuiranu infuziju morfija kolega anesteziolog -MOJ anesteziolog kaže da citiram “nema običaj pisati kontinuiranu infuziju za odjel”. Ponavljam -umirućem bolesniku u hipoksiji koju nećemo rješavati eskalacijom zbrinjavanja respiratornog puta, kojeg puštamo da umire. O neznanje kako si veliko! Moj Krešo je trebao mirno zaspati, a par minuta pred smrt gledao joj je u oči i uznemirio se , prestrašio se , bio je nemiran, osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi.”, stoji u njezinom ispovjedi.
Dragi Krešo, dragi doktore, počivaj u miru!
