Spomendan preminuća utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, obilježen je u cjelodnevnim euharistijskim klanjanjem i misnim slavljem u samostanu svetog Lovre gdje je pokopana službenica Božja. Misno slavlje predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić, a koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas.
-Vječnost je i naš cilj, zato se spominjemo Majke Klare Žižić, jer ona svijetli svjetlom vjere i poziva, to jest odgovora na Božji poziv. Ni mi ne želimo promašiti, želimo se ostvariti, dobro nasljedovati slijedeći primjere onih koji su uspješno nasljedovali Krista. Pavao i nas opominje: „živite dostojno poziva kojim ste pozvani“. Pa nas poučava: „svakome je od nas dana milost po mjeri dara Kristova“ – svakome na svoj način, svakome za njegovu ulogu i njegovo vrijeme. Bog oprema svete za djelo služenja i za izgrađivanje Tijela Kristova, sve do spoznaje Sina Božjega. Sve to zrcali se, oslikava i svjedoči u životu Majke Klare, kazao je biskup Rogić u homiliji.
-Providnost Božja – kazao je biskup Rogić, - imala je plan sa majkom Klarom koja se odazvala Božjem pozivu i Bogu služila, služeći braći i sestrama svoga vremena. Nije taj dar i poziv zatvorila u sebe, nego je pozvala i druge, osnovala red koji nastavlja njezino djelo nadahnuto i nošeno snagom vjere i evanđelja. Njezine duhovne kćeri i danas nastavljaju tu karizmu djelujući na više načina: u župama, u domovima, u dječjim vrtićima, katehiziraju u školi i po župama. Nastavlja se djelo služenja i navještenja. Zato svijeća majke Klare gori i danas. Svjedočanstvo svetosti majke Klare je upravo u njezinu spomenu koji živi, kazao je biskup Rogić i pozvao sve da ustraju u molitvi da taj žar Majke Klare živi u njezinim sestrama i da uvijek iznova privuče mnoge mlade duše koje će se odazvati Kristovu pozivu da ga slijede i stave svoje živote Isusu na raspolaganje. Neka im taj odgovor Isusu i hod za Njim olakša, pomogne i ohrabri, život i svjedočanstvo naših sestara Šibenskih franjevki od Bezgrešne. Svemogući Bože, naš nebeski Oče, Tebi je naša sestra i majka Klara, potaknuta i vođena Duhom Svetim, služila vjernim životom i dobrim djelima. Ne uskrati nam ni danas svoga poziva i svoga vodstva. Ohrabri srca onih koje pozivaš da se odazovu, te da u zapaljenoj svjetiljci majke Klare nikad ne ponestane ulja dobrote, služenja i svjedočenja tvoga milosrđa, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.
Na kraju misnog slavlja prigodno se obratila vrhovna poglavarica sestra franjevki od Bezgrješne s. Terezija Zemljić koja je ukazala na svjedočanstva o djelotvornost molitve majci Klari i na milosti zadobivene iz te molitve. Misno slavlje završilo je molitvom na grobu majke Klare Žižić za njeno proglašenje blaženom.
Službenica Božja majka Klara Žižić krsnim imenom Mara (Promina 1626. - Šibenik 1707.) utemeljiteljica je izvorne hrvatske redovničke zajednice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne sa sjedištem – kućom maticom u najstarijem hrvatskom gradu na obalama Jadrana Šibeniku, koja u neprekinutom kontinuitetu traje do danas. O svetom životu majke Klare i njezine redovničke zajednice kroz prvih sto godina (1673.-1784.) progovara Knjiga od uspomene, najstarija kronika Sestara Franjevki, pisana hrvatskom ćirilicom (bosančicom) i štokavskom ikavicom.
Pod okriljem franjevačke provincije Bosne Srebrene i uz odobrenje šibenskog biskupa Ivana Dominika Kalegarija, Mara i Kata započinju redovnički život 17. studenoga 1679., na dan sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice Trećeg franjevačkog Reda, primanjem redovničkog odijela i dobivanjem redovničkih imena s. Klara i s. Serafina. Živjele su prema Reguli – Pravilu Trećeg samostanskog reda sv. Franje, potvrđenom od pape Leona X. Majka Klara je bila prva i doživotna poglavarica svoje redovničke zajednice, a vodila ju je s izrazitim naglaskom na poniznosti, malenosti, pokori, zajedništvu, siromaštvu i djelima milosrđa prema najpotrebnijima, u duhu karizme sv. Franje i sv. Klare Asiške. Knjiga od uspomene ističe veliku podudarnost duhovnosti majke Klare i njezine zajednice sa sv. Klarom Asiškom te ih naziva “ćerima sv. Klare”. Stoga neki nazivaju majku Klaru “Klarom Šibenskom”, prema nazivu “Klara Asiška”. Živeći u pokori, postovima i molitvi davala je zadovoljštinu za tolike i teške grijehe. Sve svoje snage usmjerila je na očuvanje vjere u svom narodu.
