Damir Žaja, vlasnik kafića Bono i konobe Marenda u Šibeniku posluje u povijesno jezgri već 38 godina. Po tom stažu su od njega stariji vjerojatno samo zlatari Bataljaku i urar Perica pa je itekako pozvan govoriti o radu u povijesnoj jezgri koja je posljednjih godina pogođena izrađeno sezonalnosti – gužvama tokom ljeta i pustoši u zimskih mjeseci. Ako bismo se našalili i govorili jezikom stalnih posjetitelja Bona koji je vremenom prerastao u ”Republiku Bono" imao pravo o tome progovoriti u ime svojim ministara kako bi ta republika i dalje ostala u dobrim odnosima sa Šibenikom i Hrvatskom.
„Ja sam 38 godina u Masnoj ulici. Imam kafić Bono od 1976., a unazad godinu i pol dana i kultnu Marendu. Dakle dobro znam što se u tih 38 godina događalo u povijesnoj jezgri i situacija je svake godine za jednu nijansu lošije. Imam iskustva, znanja i prijatelje, stalne mušterije, pa opstajem. Marenda ima svoje klijente, svoju ponudu i mogu reći da zimi poslujemo na „lehru” kao i Bono”, priznaje Damir Žaja.
Njegov kafić i konoba Marenda, kako kaže, imaju svoje stalne mušterije, ljude koji svakog dana, ljeti i zimu u njih ciljano dolaze tako da ga to izvlači, ali to ne znači da ne vidi što se oko njega događa. Nedavno je proširio Marendu.
„Svaki drugi lokal u povijesnoj jezgri zimi ili uopće ne radi ili ne radi popodne. Puno ih se zavara. Grad iznajmljuje prostore u srcu grada i nitko se ne javlja. Ima tu i objektivnih razloga , ali i onih koji se odnose na gradsku vlast. Tu su trgovački centri koji privlače građane i to je OK. Ali postavlja se pitanje kako je gradska vlast tome odgovorila i tu stvari štekaju. Uzmimo za primjer Zadar. Oni imaju popodne, ispod zidina, besplatni parking, a i bez toga cijena parkiranja je niža nego kod nas. Nama je parking nedavno poskupio. O dostavi da ne govorim. Zbog kamera meni više ne može dostavljač nigdje iskrcati robu, a gradska vlast nije odredila mjesta na kojima bi se to događalo. Kažu da imamo to malo dostavno vozili Gradskog parkinga, ali to je smiješno. Ljeti u povijesnoj jezgri radi najmanje 200 subjekata koji trebaju dostavu, a nema mjesta namijenjenih za to. U staroj Jugoslaviji je poduzeće „Šibenka” to imala na Starom pazaru. Sada nam spominju Dragu, ali to je neodrživo, ne znam kako su to zamislili.Zimski štekati su posebna stvar. Prije ih nismo plaćali, a sada plaćamo i to. To nam, je nagrada što radimo u povijesnoj jezgri cijelu godinu, a znamo da zimi nema puno prometa na tim štekatima.Mnogi od nas rade zimi samo da bi zadržali radnike, ali uskoro neće biti ni toga”, nabraja Žaja probleme koje i osobno osjeća.
Oba lokala koje vodi su lokali s dugom tradicijom i zanimljivom pričom. Bono u Zagrebačkoj ulici je nekada bio kafić „Miro”, otvoren krajem 70 – tih godina prošlog stoljeća.
Od tada do nas je svratište poznatih ili manje poznatih Šibenčana - sportaša, ljudi od pera, odvjetnika, gospodarstvenika.
Marenda, kao jedna od najpoznatijih šibenskih marendaških enklava kojoj se „klanjaju” ljubitelji male, domaće spize poput orza i fažola.oglavine i kiselog kupusa, friganih srdelica i punjenih paprika nastavlja desetljećima pa i stoljećima staru šibensku marendašku tradiciju s popularnom kuharicom Monikom i maestrom Damirom Marušićem, koji nekim jelima daje zadnji „touch”.
