Darovita djeca u Šibeniku, prema istraživanjima koje smo do sada proveli, nemaju puno šanse da ih se kao takve otkrije i da se omogući razvoj njihovih potencijala jer sustav školovanja i obrazovanja to ne podržava i ne potiče. Darovita djeca su ona djeca koja postižu visoko iznadprosječne rezultate u intelektualnom, stvaralačkom i umjetničkom području, odnosno u jednom od tih područja. Za razliku od tzv. bistre djece, koja također u svemu tomu mogu biti uspješna, ali to postižu na vanjski poticaj, darovita djeca to imaju u sebi. Ona tu pokretačku energiju pronalaze u sebi samima. Često su emocionalno osjetljiviji i usamljeni, jer im je s vršnjacima dosadno, a računa se da u cijeloj školskoj populaciji ima od tri do pet posto takve djece – objašnjavaju psiholozi, ali nigdje se se provode tekstovi da bi ih se kao takve otkrilo. U svijetu je situacija posve drukčija, kako doznajemo od Zvonka Pešića, vlasnika agencije Cromovens koja organizira stručna putovanja po svijetu upravo kako bi ljudi iz Hrvatske stekli znanje i iskustvo o drugim obrazovnim sustavima.

„Organizirao sam takva stručna putovanja diljem svijeta posvećena školstvu i na temeljenu onoga što sam vidio zaključio sam da je svaka od tih razvijenih zemalja svoj razvoj temeljila na najkvalitetnijim , najsposobnijim najdarovitijim pojedincima, a meni je najinspirativniji Izrael u kojem sam bio sedam puta. U njemu postoji centar koji se zove Hemda i bavi se isključivo nadarenom djecom. HEMDA je jedinstveni model znanstvenog obrazovanja i kao takav služi kao znanstveni ogranak svih srednjih škola u Tel Avivu-Jafu. U izraelskoj filozofiji življenja je da dijete koja je nadareno i koje ima talente ne pripada samo obitelji nego je to dar izraelskom narodu i država čini sve da im se ti potencijali ispune#, ističe Pešić i dodaje:

„ Mislim da djecu od najranije, vrtiće dobi, treba testirati, i one za koje se utvrdi da su treba usmjeravati. Ali to ne može biti sporadično, već treba postojati školski sustav koji će to omogućiti. Tu djecu moraju u vrtićkoj dobi detektirati psiholozi, a nakon toga ih mora prepoznati i preuzeti školski sustavi. Ne mogu to raditi svi u školskom sustavu već odgojitelji, nastavnici i profesori koji su educirani za rad s darovitom djecom jer oni i sami moraju biti daroviti. Ako tu djecu prepoznate onda od njih u sportu , glazbi, matematici možete očekivati rezultat. Ako nemate sustav koji će ih preuzeti sve je prepušteno obitelji koje možda i nemaju kompetencija za takvu djecu i ona se sa svojim potencijalima izgube”, kaže Pešić.
Prvi korak su psiholozi u dječjim vrtićima koji mogu detektirati darovitu djecu, ali ako ih nakon toga ne „preuzme” školski sustav neće biti rezultata. Riječ je o djeci s posebnim potrebama i ako im se one ne ispune rezultata neće biti.
Za situaciju u Hrvatskoj pa tako i u Šibensko – kninskoj županiji sve otežava sustav koji se temelji na negativnoj selekciji kadrova, a ne na promicanju izvrsnosti.
„Citirao bih dr.sc Marčinka koji kaže ako ste u vrhu menadžmenta onda ćete birati sebi slične, sposobne pojedince, ali ne i ako ste ispod te razine, onda birate lošije od sebe i ta negativna selekcija je kod nas presudna. Kad je riječ o nadarenoj djeci s njima bi trebali raditi samo nadareni, talentirani pojedinci, kao i u sportu. Usporedbe radi, da Modrić nije imao trenera koji je prepoznao njegovu vrijednost, možda bi danas bio drugorazredni igrač nogometa”, kaže on
Pešić ističe da mu je žao što Šibensko – kninska županija još uvijek, jedina u Hrvatskoj nema Centar izvrsnosti. Nudio je, kaže, prije nekoliko godina suradnju šibenskoj gimnaziji, ali bez rezultata. Nasuprot tome ističe primjer Splitsko – dalmatinske županije u kojoj uspješno djeluje Centar izvrsnosti. Tadašnji županijski pročelnik za obrazovanje Tomislav Đonlić bio je na njegovom studijskom u Izraelu i u osnivanju tog centra primijenio je njihova iskustava. Danas u tom Centru više od 700 nadarene djece...
Ovaj tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.