Šibenska ikona stila jedno je od priznanja koje se već godinama dodjeljuje Šibenčankama koje drže do svog izgleda i time podupiru svijest o tome da je Šibenik grad lijepih i samosvojnih, kada je o stilu riječ, žena. To se priznanje dodjeljuje u sklopu manifestacije „Šibenska grandeca”. Ovogodišnja Ikona stila je Ivana Smoje s kojom smo razgovarali uoči dodjele ovog priznanja koje se poklapa s 20 -tom godišnjicom njezinog velikog uspjeha kada je ponijela titulu prve pratilje najljepše gospođe svijeta: Kako biste osobno opisala vlastiti stil? Slijediš li isključivo diktat mode, razvijaš li vlastiti stil na temelju modnih trendova ili ih uopće ne pratiš? Za svoj stil rekla bih da je vrlo jednostavan, klasik, ležeran. U mojoj garderobi uglavnom prevladavaju crna, siva, bež i bijela boja. Ljeti si dozvolim i neku drugu boju. S crnom sam čak i dosadna, ali crna boja za mene je pojam elegancije i profinjenosti, s crnom nikad neću pogriješiti. Na sebi ne volim preupadljive komade, asimetrične krojeve i slično, ali zato volim imati dobru torbicu. Torbice su mi fetiš i za njih mi nije žao dati veću svotu novca. Iako imam vlastiti stil, modne trendove itekako pratim te ih unosim u svoju garderobu. Pratim neke modne blogerice u čijim se modnim kombinacijama mogu pronaći. Koliko je tebi osobno bitno ono što čovjek ima na sebi i smatraš li da su odjeća, obuća i nakit oblik komuniciranja u osobnom predstavljanju? Odjeća ne čini čovjeka, ali ono što nosimo puno govori o nama. Najvažnije je da se čovjek dobro osjeća u svojoj koži jer tada zrači pozitivnom energijom, a ona je najvažnija kod bilo kakvog predstavljanja sebe. Također, dobro je poslušati dobronamjernu kritiku, a moji najveći modni kritičari su mama Marina i sestra Loredana. Što si do sada sve radila u modnom svijetu? Manekenstvom sam se počela baviti s 13 godina, prije točno 35 godina. Ja sam prvi upisani član u modnoj agenciji Leona. Upisala me moja mama, kako bi naučila lijepo hodati, kako bi imala pravilno držanje, naučila pravilno sjediti itd. Odmah pri početku nosila sam modne revije u Šibeniku i u Splitu. Naša modna agencija bila je tada vrlo aktivna, pa sam ja, kao i druge naše Leonice, snimala glazbene spotove, slikavala se za editorijale, kataloge, kalendare itd. Na natjecanju za Kraljicu Hrvatske bila sam proglašena drugom pratiljom Kraljice Dalmacije. Postojale su i opcije da odem vani i okušam se u manekenskom svijetu izvan naše zemlje, točnije imala sam jednu ponudu za Milano, a također sam od jedne TV kuće dobila garantno pismo za odlazak u NY, ali nisam tada bila hrabra da se odlučim na taj korak. Kruna svega bilo je sudjelovanje na izboru za najljepšu gospođu svijeta-MRS.World u Indiji, gdje sam ponijela titulu prve pratilje. Nakon toga, nosila sam Cro-a-porterove, Fashion weekove, i ostala modna događanja. Kako sam već tada imala blizu 30 godina, bila sam među starijim manekenkama i jedina mama na pisti u to vrijeme. Ove godine je 20. jubilarna obljetnica od kada si na prestižnom izboru “Mrs. World – Izbor za najljepšu gospođu svijeta” u Indiji, u turističkom gradiću Aamby Valley, osvojila titulu prve pratilje među pedesetak natjecateljica iz cijelog svijeta. Kako danas s tim odmakom gledaš na taj iznimni uspjeh? Tijekom godina postala sam više svjesna koliko je titula prve pratilje s izbora Mrs.World nešto lijepo i veliko što mi se dogodilo u mom manekenskom poslu i u životu. Mislim da tada nisam bila toliko svjesna toga, ne znam je li zato što sam bila mlađa ili zato što nisam imala očekivanja da ću postići takav uspjeh, ne znam, ali sada gledam potpuno drugačije na to. Svakoj mladoj djevojci kojoj se pruži prilika za takvo nešto bi savjetovala da je iskoristi jer iz vlastitog iskustva znam da se propuštene šanse ne ponavljaju. Što je bilo presudno za takav visoki plasman, samo izgled ili još nešto?Ne znam točno što je presudilo jer uistinu je svaka natjecateljica bila lijepa na svoj način. Sjećam se da su se mnoge od njih bavile humanitarnim radom, sportom i zaista smatram da je bilo teško odabrati finalistice i pobjednicu. No, izdvojit ću jedan detalj, koji je možda za mene bio presudan, a to je predstavljanje u nacionalnoj haljini na preliminarnom izboru koji je održan tri dana prije finalnog izbora. Nosila sam nacionalnu haljinu naziva “Jadran” dizajnerice Nede Makjanić Kunić koja je bila sašivena od ribarske mreže s aplikacijama hrvatskih otoka izrađenih od žutice. Mislim da sam u tri minute koliko smo dobili da predstavimo zemlju iz koje dolazimo bolje od svih predstavila svoju zemlju. Mogu “bez lažne skromnosti” reći da sam tada briljirala Ako izuzmemo to da ćeš ove godine ponijeti titulu Šibenske ikone stila tko je Ivana Smoje privatno? Privatno, ja sam na prvom mjestu mama i smatram da je to najljepši i najteži posao za svaku ženu, a odnedavno sam i baka, te u toj novoj životnoj ulozi zaista uživam. Udata sam, zaposlena sam u jednoj gradskoj tvrtki te živim običan obiteljski život. Uz svakodnevne obiteljske poslove, moda je stalno prisutna u mom životu. Jako volim kupovati, shopping me opušta, on mi čini zadovoljstvo, ali kad pretjeram onda mi je shopping mana.. hahahaha -Budući da si nedavno postala baka možda slijedi i neko natjecanje za Miss baka?! Da, moje prijateljice me zezaju i nagovaraju da se prijavim na izbor za najljepšu baku, čak mi je jedna od njih poslala link da se prijavim. Nisam ni znala da takav izbor postoji, ali zaista postoji. Naravno da sve ostaje na šalama, i ne razmišljam o tome, haaaa Kako si doživjela to što si proglašena Šibenskom ikonom stila? Drago mi je i sretna sam. Hvala onima koji su me odabrali i podržali. Modu volim, modu pratim i modu živim. Ljubav prema modi mi je usadila moja mama, koja me je kao malu uvijek lijepo odijevala, čak me je vodila u šalturice da mi sašije neku lijepu odjeću, kupovala mi odjeću u Trstu i donosila iz Amerike, pa sam u to vrijeme čak i malko odskakala odjećom od ostalih djevojčica. Netko kaže da su mu inspiracije i uzori modni dizajneri, blogeri, influenseri, meni je modna inspiracija i uzor moja mama Marina Baranović, koja je uvijek u trendu i pazi na svoj izgled. Za mene ona je veća ikona stila nego ja.