Datum objave: 06. Kolovoz 2018

Pogled u prošlost:Na današnji dan prije 96 godina otvoreno je gradsko kupalište Jadrija

Diana Ferić
Diana Ferić

Gradsko kupalište Jadrija otvoreno je na današnji dan, 6. kolovoza prije 96 godina. Osmislili su je Simo Grubišić Rovilo i Ante Frua, a oko njezine izgradnje su se okupili uspješni šibenski trgovci, poduzetnici i težaci, bio je logičan nastavak snažnog gospodarskog razvoja Šibenika. Nije tu bila riječ o altruizmu skupine gradskih čudaka koji su željeli svojim sugrađanima stvoriti mjesto za ugodan odmor, kupanje, sunčanje i uživanje u dokolici. Ne, bio je to ozbiljan, pomno planiran i precizno osmišljen poduzetnički poduhvat s jasnim ciljevima i razrađenom strategijom. Osnivači kupališta na Jadriji bili su pioniri nove grane šibenskog gospodarstva, a njihova ideja nije pala s neba. Šibenik je već imao modernu putničku agenciju, u gradu je postojalo nekoliko dobrih hotela, privučeni pričama o šibenskim znamenitostima i prirodnim ljepotama počeli su dolaziti turisti iz Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, preteče današnjih turoperatera stjecali su iskustvo organizirajući prekooceanska putovanja ekonomskih emigranata, javljaju se autori prvih turističkih vodiča… Šibenik postaje svjestan komercijalne vrijednosti svog zemljopisnog položaja, svoje kulturne i prirodne baštine. 

 

Jadrija usred srca Šibenčana

Izgradnja kupališta Jadrije potentan je poduzetnički projekt koji pada na plodno tlo i u samoj lokalnoj zajednici. Rast grada, povećanje broja stanovnika i zamah industrije oduzimaju Šibenčanima njihova dotadašnja boćata kupališta – Banj, Batižele, Pekovac, Dragu, Vrulje, Paklenu, Mandalinu… Oni žele zdravo, sunčano i prozračno slano, morsko kupalište. Zbog toga Grubišićevu i Fruinu ideju svesrdno moralno i financijski podupiru, kako krupni kapitalisti i sve imućne obitelji, tako i puk. Podrška projektu Jadrija ide tako daleko da Šibenčani na samrti traže od svojih obitelji i prijatelja da ne kupuju vijence i cvijeće, već da njima u slavu i sjećanje uplate priloge za unaprjeđenje i razvoj Jadrije! Njihova se želja poštuje godinama nakon smrti pa su tadašnje novine pune obavijesti s dugim popisima Šibenčana koji su na godišnjice smrti svojih bližnjih uplatili doprinos za dovršenje kupališta na Jadriji da počaste uspomene na pokojnike. Jadriju su na taj način darivale i najuglednije šibenske obitelji: Šupuk, Matavulj, Drezga, Mandić, Terzanović, Novak, Jadronja, Pasini…
Takav običaj ne poznaje ni jedan drugi naš grad koji u godinama nakon Prvog svjetskog rata gradi slična kupališta. Tek primjera radi: kupalište tehnički slično Jadriji 1925. izgrađeno je na Savi u Zagrebu, desetak godina ranije slično su izgradili Karlovčani na Korani, godinu dana nakon Jadrije otvoreno je kupalište Saluga na Brijunima, Splićani plažne objekte na svojim Bačvicama grade tek 1937. godine, kupališta s kabinama u godinama između dvaju svjetskih ratova grade Varaždin, Osijek i Slavonski Brod… Čini se da je prototip kupališta s kabinama bilo kupalište koje je 1880. godine bilo izgrađeno u Kraljevici. Na modu malih, praktičnih kabina nisu bila imuna ni tada već afirmirana turistička mjesta poput Opatije, Crikvenice, Ičića ili Poreča.

 

 

Nova vremena – novi ideali

Nažalost, za razliku od Šupukovih industrijskih projekata koji su preživjeli oba svjetska rata i dobro se snašli u poduzetništvu nesklonom ambijentu socijalizma i društvenog vlasništva, temeljna poslovna ideja kupališta na Jadriji nije preživjela promjene. Izvorna Grubišićeva i Fruina vizija ugasila se i ostala hibernirati duboko ispod pepela sjećanja narednih sedamdeset godina, dakle, do današnjeg dana kada pokazuje znake života kao novi socijalni mit, ali se ne nikako uspijeva rasplamsati.
Umjesto da se razvije, kako je bilo zamišljeno, u profitabilnu granu gospodarstva kao protuteža i dopuna uznapredovale industrije i trgovine, Jadrija je nakon Drugog svjetskog rata u socijalističkoj Jugoslaviji postala ogledni primjer novih ideala – postala je uzor mjesta na kojem u zasluženom odmoru uživa radnička klasa. U praznu ljušturu biserne školjke naselili su se neki novi ljudi, a kupalištu je drugačiji smisao od inicijalnog dala nova ideologija sasvim suprotna onoj u kojoj je nastala. Nešto slično dogodilo se sa srednjovjekovnim Šibenikom kada je njegovo izvorno stanovništvo izumrlo, a doselilo se novo s drugačijim navikama, običajima i izvorima egzistencije.

 

 

Jadrijostalgija

Amalgam romantične poduzetničke prošlosti i razdoblja relativno lagodnog života u cvjetnoj fazi socijalizma šezdesetih i sedamdesetih godina danas se očituje kao endemska šibenska jadrijostalgija. Ona grije i inspirira, ali i obvezuje da se nešto poduzme, da se za Jadriju nešto dobro napravi, da ju se sačuva i da joj se udahne novi život. Jadrija je naime, uz povijesnu jezgru Šibenika, jedini komad šibenske prošlosti koji ima budućnost. Ona je spomenik suvremene povijesti, jezgro unutar kojeg se razvila kultura građanskog života, ona je vremenska kapsula koja čuva autentičnu povijest turizma i početke kulture aktivnog odmora, rekreacije i sporta, ali i, a to ne smije biti zaboravljeno, proaktivnog odnosa prema okolišu, svijesti o nužnosti zaštite prirode te kulturnog i društveno odgovornog ponašanja.

 

 

Jadrija zaštićeno kulturno dobro i povijesna baština

Danas prostor kupališta Jadrije, koji treba razlikovati od naselja Jadrije, neki vide kao neprocjenjivo vrijednu komercijalnu parcelu i smatraju jadrijske kabine ruinama koje treba ukloniti. Takvih nije malo. Oni koji pažljivo gledaju u prošlost da bi vidjeli budućnost Jadrije odmah će uočiti da je riječ o osjetljivom prostoru u koji se ne može tek tako ući bagerima i graditi nešto moderno. Povijesna cjelina Jadrije pupčanom je vrpcom povezana ne samo sa srednjovjekovnom tvrđavom sv. Nikole, već i s povijesnim jezgrama Šibenika, Vodica, Prvića, Zlarina i Krapnja. Štoviše, ako se vrh šestara zabode na mjesto gdje se nalazi središnji objekt kupališta na kojem se nekada vijorila zastava Jadrije, a drugi se krak postavi na najviši planinski vrh Hrvatske Dinaru iznad Knina i napravi kružnica, unutar nje naći će se sva kulturno-povijesna i prirodna blaga šibenske regije – Krka, Skradinski buk, Kornati, Kaprije i Žirje, Rogoznica i Primošten, otok Murter, Pirovac, Skradin, Danilo, Bribirska glavica, Krka, Čikola, Cetina, Zrmanja… Ako se na nju gleda tako i ako se ima na umu njena povijest te upliv na ukupan društveni i kulturni život Šibenika i šibenske regije, onda Jadrija spada u kulturnu baštinu i ispunjava sve uvjete da ju se čuva i štiti kao povijesnu urbanu cjelinu i zaštićeno kulturno dobro koje k tome ima i dodanu vrijednost nematerijalne kulturne baštine jer je lokalna zajednica i pojedinci shvaćaju kao dio svoje kulturne baštine koja se prenosi iz generacije u generaciju i pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te promiče poštovanje prema kulturnoj raznolikosti i ljudskoj kreativnosti.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik