Datum objave: 14. Kolovoz 2018

Na današnji dan rođen je Milivoj Zenić koji za života nije dobio Nagradu grada Šibenika

Diana Ferić
Diana Ferić

Milivoj Zenić, jedan od najvećih šibenskih intelektualaca modernog vremena, koji je prerano preminuo 2011. godine, u 58 godini rođen je na današnji dan. Tim povodom Ivica Poljičak, državni tajnik u Ministarstvu kulture na svoj je Facebook profilu napisao:

 

”Zenić je naglo i prerano napustio svakodnevne putove Šibenika i tek je svojim odlaskom, riječima bez zvuka, ali koje dopiru, pokazao koliko je Šibeniku bio potreban. Nedostaje njegova živa i često britka misao, nedostaju nenapisane knjige. Milivoj Zenić je obilježio suvremeno razdoblje gradske knjižnice, a kruna svega bilo je useljenje u novi prostor na Poljani, s pogledom na svetog Franu i srednjovjekovni hram knjiga...Nažalost, prerano se premjestio u rubriku rođeni na današnji dan, a umjesto razgovora ostaju nam njegove knjige, a to je za jedan život veliko postignuće. Da danas netko piše novu galeriju uglednih Šibenčana Milivoj bi se nalazio u samom vrhu.

 

Zenić je bio pokretač bogate izdavačke djelatnosti, s oko stotinu objavljenih naslova, a rad Gradske knjižnice podigao je na zavidnu razinu. Auto je dviju iznimnih knjiga: „U pohvalu od grada Šibenika - pisana riječ od najstarijih vremena do danas“ te „Stari Šibenik - kalama, skalama i butama”, a napisao je i izvrsni vodič šibenske katedrale.

 

O Milivoju Zeniću govorilo se i kao o kandidatu za ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, no njegov izbor bio je njegov Šibenik. U trenutku smrti bio je predsjednik Upravnog vijeća NSB-a i član Odbora za knjižnice Ministarstva kulture.

Za izniman doprinos knjižničarskoj djelatnosti, Milivoj Zenić je 2010. godine proglašen laureatom najviše državne nagrade za knjižničarstvo, Nagrade “Ivan Kukuljević Sakcinski”. Međutim, kada se prisjećamo Milivoja Zenića treba se prisjetiti i toga da prema Zeniću Šibenik, odnosno oni koji su ga u to vrijeme vodili, nije bio pošten. Za života je tri puta bio predlagan za Nagradu grada Šibenika i nije ju dobio. To je bila i ostala šibenska sramota. Dobio ju je tek posthumno. Istina, nije to jedina nepravda koju ljudi koji donose odluke u ovom gradi rade prema poznatim i priznatim Šibenčanima.

Prisjetimo se i što je o Zeniću napisao poznati hrvatski književnik Miljenko Jergović:

“Taj čovjek, Milivoj Zenić, osoba je, valjda, s najdužim ravnateljskim stažom u nekoj hrvatskoj kulturnoj instituciji. Desetljećima već Zenić ravna šibenskom gradskom knjižnicom. Dizao ju je iz pepela, useljavao u bivši Dom JNA, uspijevao prikupiti novac da se od te zgrade načini najljepša gradska biblioteka u Hrvatskoj, tako da onaj tko se danas učlani u šibensku knjižnicu, pa u njoj posuđuje knjige, ima dobroga razloga da se osjeća dijelom nečega što je društveno važno i korisno. Članstvo u Zenićevoj knjižnici vam je, po prilici, kao članstvo u nekoj živoj i stvarnoj akademiji znanosti i umjetnosti. Možda se čovjek na svaku ljepotu, pogotovu duhovnu ljepotu, lako navikne, pa su se u međuvremenu Šibenčani naviknuli na svoju knjižnicu, koja nosi ime Jurja Šižgorića, ali ja sam se, oba puta, ulazeći unutra, osjećao onako kako se inače osjećam kada ulazim u knjižnice, gradske kuće, vijećnice ili domove kulture u Firenci, Bolonji, Krakovu, Vroclavu, Budimpešti, Stockholmu, Trstu, Napulju, Cassinu, Frankfurtu ili, recimo, Beču, da sudjelujem na književnim večerima priređenim – dozvolite mi tu hrvatsku patetiku – meni u čast. U Šibeniku, u knjižnici kod Zenića, pisac i čitatelj osjeća se kao na bilo kojem drugom mjestu na svijetu, u bilo kojem gradu čiji građani svoje biblioteke, galerije, terme, hamame ili koncertne dvorane grade i čuvaju kao mjesta vlastitoga samopoštovanja. Zaludne bi bile kamene glave na šibenskoj katedrali – jer bismo mogli pomisliti da su ih to barbari naslijedili od nekoga iščezloga plemenitog svijeta – da nije Milivoja Zenića i njegove knjižnice”.
Počivao u miru!
 

Iz kategorije: Volim Šibenik