Uvaženi stomatolog, prvi zubar kojem je u Šibeniku dopušteno obavljanje te djelatnosti, pisac, politik, polemik i hrvatski nacionalni intrigant, Miho Jerinić, podnio je Sudu tužbu kolektivno protiv svih Šibenčana koji kleveću Šibenik, tvrde da im je u Šibeniku slabo, da nemaju para i da u Šibeniku nema zabave. Jerinić u tužbi pročitanoj pred Vijećem mudraca kavane Medulić, navodi da Šibenik kleveću zlonamjerni ljudi sorte niskočelnika, da u Šibeniku nikome nije slabo i da Šibenik baš nikome nije kriv ako dotični nemaju para, a posebno je neoprostiva objeda i uvreda da u Šibeniku nema zabave te taksativno navodi da je samo za Silvestrovo na raspoloženju bilo sljedeće: zabave i plesovi u hotelima Krka, Kosovo, De La Villa i Istra trajale su od pet sati popodne do ponoći bez prekida a sadržavale su ples, jazz, sevdah, akrobate, balet, cuplete, šlagare, ciganske orkestre, komičare, akrobate i mađioničare. Plesalo se punbom parom, nigdje na pod ni igla nije mogla pasti od guste posjete, nizali su se dobrotvorni plesni vjenčići. Zabave i plesove istoga dana imali su i svu su bili prekomijerno posjećeni oba sokolska društva, pjevačko društvo Kolo, Narodna glazba, Ženska zadruga, Društvo Hrvat, Vatrogasci, dimnjačari, obućari i mesari, nogometaši Osvita i veslači Krke. Na Poljani je koračnice i plesnu glazbu svirao Vojni orkestar. Kazalište je imalo salonski zabavu i veselu predstavu koju je igralo četiri dana za redom, a kino Tesla je imalo zabavni filmski program non-stop 24 sata. Jerinić se ograđuje što popisom nisu obuhvaćene veselja i Šibenčanima omiljene zabave - svađe, ogovaranje, šaputanja, podmetanja, pakosti, tučnjave po tovernama i slične stvari koje život u Šibeniku čine lijepim, uzbudljivim i nimalo slabim. Tužbom je Jerinić za one koji kleveću Šibenik zatražio kaznu doživotnog protjerivanja i zabrane prilaska Šibeniku na manje od 100 kilometara, za one kjoje tvrde da im je u Šibeniku slabo, kaznu šestomjesečnog boravka u Splitu. Šibenik, siječnja 1935.